Bosanski lonac

Gotovo cijeli južni i zapadni dio Bosne, to jest predio između Vrbasa i Neretve i austrijske granice, u septembru 1816. bio je pod oružjem uslijed međusobnih sukoba. Bosna je bila krajnje podijeljena: uglavnom su se izdvojile tri grupe. U prvoj grupi vodila se borba između bihaćkog kapetana Rustembega s jedne strane, te Kulenovića, Beširevića i Cerića (kapetana iz Ostrošca, Ostrovice-Vakufa i Novog) s druge strane, koji su jedni drugima palili imanja, uništavali imovinu i napadali na život. U drugoj grupi bili su sukobi između ajana iz Duvna i Počitelja s jedne i stolačkog ajana s druge strane, pa su u sukob bila umiješana mnoga sela i zaseoci, a prema izvještajima bila su spaljena 42 sela i naselja.

U treću grupu je spadala borba u Banja Luci gdje su se sukobili banjalučki kapetan i banjalučki muteselim Muhamedbeg, valijin sin. Banjalučkom kapetanu je pomagao Hasanaga Pećki i poslao mu odred od sto ljudi pod vođstvom svog sina. Ovaj odred je na putu prema Banja Luci pljačkao imanja valijinih pristalica. Muteselim se zatvorio u tvrđavu i otud se branio pucajući iz teških topova. Kad je 28. septembra uveče stigla vijest o tome u Travnik, valija je naredio ćehaji Mustafa-paši, svom najstarijem sinu, da odmah pohita u pomoć svom bratu muteselimu sa sto ljudi i da ga milom ili silom oslobodi opsade.

Ćehaja je uspio da izvrši očevu zapovijest pa je stanje u Banja Luci sređeno, pretežno zahvaljujući nemiješanju kozaračkog, prijedorskog i dubičkog kapetana koji nisu željeli da budu na strani razularene vojske sastavljene od pristalica Hasanage Pećkog i kapetana Beširevića, Kulenovića i Cerića.

Međutim, valijini protivnici su se surovo obračunali sa valijinim pristalicama: ubili su petoricu najbogatijih banjalučkih begova, a ostalima opljačkali kuće i razvukli imovinu. Tada su stigli kapetani iz Kozarca, Prijedora i Dubice, spriječili dalje krvoproliće i poslužili kao posrednici među zavađenima. Vojnici su udaljeni iz Krajine, a muteselim oslobođen pa je 6. oktobra stigao u Travnik.

Tako su obje strane vjerovale da su izvojevale pobjedu: valija zato što je spasio sina, a banjalučki kapetan zato što nije priznao vlast nad sobom, posebno ne iz valijine kuće. Tako se iscrpljivala snaga u Bosanskom ejaletu. Sulejman-paša nije uspijevao da provinciju dovede u red, a Porta nije nalazila za potrebno da ga smijeni.

Galib ŠLJIVO, Bosna i Hercegovina 1813-1826