Kad te vukodlak goni

Photo by Brett Sayles on Pexels.com

Vukodlak, to strašno mitološko biće, dio je priča gotovo svih naroda Evrope pa je svoje mjesto našao i u praznovjerju žitelja Balkana. Na našim prostorima sve do kraja 19. vijeka kružile su jezive pripovijesti o napadima vukodlaka u noći punog mjeseca, uglavnom na raskršćima ili nadomak kakvog seoskog groblja. Ljudi su se, međutim, znali i našaliti sa zadocnjelim putnikom koji bi se usred noći našao na pogrešnom mjestu. Bosanskim vukodlacima i šaljivdžijama pozabavio se franjevac Mirko Šestić koji je 1884. godine objavio bilješke „O vukodlaku po narodnom pripovijedanju“.


Vukodlak će postati rđav čovjek ili nečovjek za svoja nečovječna djela: ako je krivo mjerio, tuđe zemlje prisvajao ili preko međe ogradu prinosio, na sudu krivo svjedočio, zakona neopsluživao i druge grdobe činio kao: s vješticama općio ili vještac za života bio, čarao, čine drugim mećo, nabacivao na druge, zlih očiju bio i druge uricao kao: dobra momka, dobra konja, dobro tele, dobro prase itd. Pak najposlije, ako je preko koga kad umre mačka preskočila, i taj će prav zdrav nastradati. Takvi će svaki postati vukodlak, i to na slijedeći način: kad takvi koji umre i zakopa se, odmah ga crna zemlja izbaci. Ali se od toga može osloboditi, ako se s njim zakopa na primjer kantar, ako je mjerio, ili novac, ako ga je krivo stekao, ili koje drugo oruđe kojim se je služio.

Kad se takav smiri, onda dođu vrazi, pa prihvativ za nadžake, tuku ga, dok mu ne samelju kosti, stave ga u mješinu, pa naliju krvi i pretvore u vuka ili kao čovjeka nakažena puste, nek hoda i plaši svijet, a hrani se žabama. On pogine na mnogo načina. Najobičniji je da se skupi nekoliko ljudi, zajaše vukodlaka, uzmu glogov kolić ili šipku od duge puške, pa ga probodu.

Manje je običniji način da ga bak kao vuka rogovima probode, pa zato se i kaže, ako te vukodlak potjera, bježi na zemlju koju je bak orao, on na nju ne smije, jer se boji baka, pa zazire i od zemlje kao vrag od tamjana.

Vukodlak može da pogine i na ovaj način. Kad ga čovjek nađe, ili na njega nasrne, neka ga lupi samo jedanput i više ne, pa mora crknuti. Zato kad ga jedanput ošineš, običaje moliti da se zavratiš, ali to se ne smije učiniti, jer bi on onda ostao živ i naudio bi. To vrijedi za svaku hudu (zlu) stvar.

U davno doba jašio jedan čovjek po noći kraj jednog groblja. Kad se jedanput obazre, opazi da ga nešto kao kurjak ama krilato goni. Kad je on počeo što brže tjerati, niti se je smio više na hudu stvar obazirati. No ona je prikupila krake i neprestano se zaskakivala konju na sape. On se počeo krstiti i moliti, a ona se počne krstiti i govoriti ono isto što je on govorio. On bi stao, a i ono bi stalo; no dok bi potjerao dalje i ono bi odmah za njim pojurilo. Sad se on istom dosjeti, da je to bio vukodlak, i to kršćena duša, dok se onako znala svetomu molenju rugati, pa se zato molitava ne boji. Sad mu je preostalo da pobjegne na zemlju na kojoj je bak orao. Na nju ne smije vukodlak, pošto se boji baka kao vrag tamjana, pa zato bježi i od zemlje na kojoj je bak orao. Bak je veliki neprijatelj vukodlaku, gdje ga stigne tu ga zbode. Kad je naš bjeglić istrčao na ledinu, najedanput vukodlak ostade u šumi kao ukopan. Na veliku njegovu sreću tu je negda bak orao.

Vukodlak reče: “Uteče li uteče, ama ću te čekati, ili hodi ovamo da se pomirimo i pobratimo, pa onda ti svojim, a ja ću svojim poslom”. Putnik se predomisli i reče: “Hajde, ići ću do plota, pa ako na me naleti lako mi je pobjeći”. Tako i bude.

On se prikuči ogradi, ali imao je šta i vidjeti. To su bila dva njegova druga koji su ga tjerali i htjeli ga malo nabrziti, da vide šta će sutra pričati. Oni su se mudro dosjetili da ga uplaše. Jednu ovčiju mješinu natrpali su slamom, za dva kraja privezali su dva užeta, i kad bi potegli, mješina bi skočila. Kad bi oni letjeli i mješina bi letjela. Oni bi letjeli s dva kraja puta, a mješina bi po sredini tjerala putnika. Ova dvojica reknu ovome putniku: “E, druže, vidiš kako smo te nabrzili, a sada da i mi ne budemo krivi, a tebi da se ne rugaju, pobratimit ćemo se i jedan drugom vjeru zadati, da nećemo nikomu kazati”, i odatle je došlo pobratimstvo s vukodlakom.