Strah Nikoletine Bursaća

Bio sam više puta u Vojvodini, u posjeti svojim zemljacima koji su se odmah poslije rata tamo po selima kolonizirali. Obreo sam se tako i u lijepom kolonističkom mjestu Čelarevu, koje je danas najviše poznato po industriji piva. Došao sam tamo na poziv Doma kulture i sreo mnoge ljude iz podgrmečkog kraja. Neke od njih našao sam, bogme, i na spomen ploči na koju su uklesana imena palih boraca i žrtava fašističkog terora. Dok sam čitao ta imena, naiđem na jedno koje me je iskreno uzbudilo. Bilo je tamo, a i sada je, zapisano ime Pero Kecman – Mukonja. Znao sam Mukonju dobro, a i od boraca sam slušao o njemu zanimljive, uzbudljive i potresne priče. Najviše o njegovom nevjerovatnom junaštvu.

Taj Mukonja me je zato, u velikoj mjeri, inspirisao za građenje lika Nikoletine Bursaća. On je, dakle, kako se kaže, bio neka vrsta prototipa. Bio je pravi delija, krupan, jak, planinskog kova, ali sa djevojačkom dušom i dobrotom, u osnovi mek, plemenit, nježan. U Nikoletinu Bursaća prenio sam sve te osobine Pere Kecmana Mukonje. Najviše ono kecmanovo junaštvo.

Ničega na ovome svijetu se nije plašio. Ni Njemaca, ni ustaša, ni četnika, ali plašio se – vode, tekuće, brze vode. Kod Pere, gore oko Petrovca, nema rijeke. A prva velika rijeka na koju je naišao bila je Vrbas. Partizani treba da se prebace preko brzog i ledenog Vrbasa, jer drugog načina nema da bi se došlo do određenog cilja. Mukonja, koga su svi cijenili po izuzetnoj hrabrosti, sada, gle, ne smije da prijeđe rijeku. Plašio se da uđe u čamac. Jedva ga drugovi nekako uguraju, a on u tom času pogleda u nebo i zavapi: “Joj, pomozi Bože, ako te ima”!

Znam, veli, Bože da te nema i da u tebe ne vjerujem, sa sujevjerjem sam odavno raskrstio, ali eto, kunem ti se iz navike. Kako to reče, Mukonja stavi puškomitraljez kao dijete, na sred čamca, i leže potrbuške zatvarajući oči i uši. Tad poče da leleče: Joj, ljudi, ‘oće l’ brzo ta majčica zemlja?

Kad udari čamac o drugu obalu, Mukonja iskoči ko zec, pruži se po ledini, poljubi zemlju pod sobom i zaleleka: “Nikad više Mukonja neće na vodu! Preko Vrbasa me možete prenijeti samo mrtvog! Živ samo preko mosta”!

Branko ĆOPIĆ