Naše seobe

Imena sela Koturova i Draksenića upućuju nas na Stari Vlah od Ibra do užičkog kraja. U ibarskom selu Lukama, u binićkoj kmetiji, ima starinačka porodica Koturovići, a u užičkom kraju selo Draksin. I naš kraj ima Kotura u više sela dubičkog i gradiškog protopresviterata i svi su Nikoljštaci kao i ibarski Koturovići. Starovlasi bi mogli biti i Alavuci u parohijama Brekinja i Draksenić jer imaju istoimenjaka Alavuka u Dobrunju u višegradskom protopresviteratu. Oboji, i dubički i višegradski su Jovanjštaci.

Bukve, Bukvići, u dvije dubičke parohije mogu i po imenu i po krsnoj slavi biti odnekle iz Staroga Vlaha. U blizini Staroga Vlaha smo našli Bukviće Stefanjštake u Ljubiću, koji su porijeklom iz Donjeg Dragačeva. U susjedstvu Staroga Vlaha je stara postojbina Ugrenovića u Brekinji i u gradiškom protopresviteratu. Cikote, kod kojih nijesmo bili sigurni gdje im valja tražiti bosansku maticu, žive u četiri dubičke parohije. Veliku vjerovatnost ima pretpostavka da im je matica dubički kraj s razloga što ih ovdje ima u znatnom broju i što ovaj kraj, kako smo vidjeli, ima uopće znatan broj starih doseljenika baš iz krajeva odakle mogu biti Cikote.

Na porodicu Cikote sjeća nekoliko sela koja nose njihovo ime. Sva su grupisana u Starom Vlahu i njegovoj bližoj ili nešto daljoj okolini. Selo Cikote smo našli u višegradskom Starom Vlahu, u užičkom kraju, Levču i Jadru. Negdje smo našli da i u Crnoj Gori ima selo Cikote. Porodica Cikote slavi sv. Đurđa.

Iz veće su daljine dubički Burazori, Burazeri. U Temniću u Srbiji ima Burazerovića, koji su porijeklom iz Toplice. Oboji slave Nikoljdan. Kondići u mnogo parohija dubičkog protopresviterata imenom sjećaju na zemlje gdje se osjećao grčki utjecaj (u novogrčkom jeziku konda znači mali, malen čovjek). Izvan naše oblasti našli smo Kondića u višegradskom Starom Vlahu i kolubarskom Deguriću. Ima tragova od Kondića i u Donjem Dragačevu. Ali su svi ovi Kondići Jovanjštaci i Aranđelovštaci, a naši su većinom Nikoljštaci. Toromani ili Turomani u dubičkom i gradiškom protopresviteratu, Stevanjštaci, sjećaju na polimske Toromane, ali su ovi Đurđevštaci.

Obućine u tri dubičke parohije su bez sumnje Kolašinci jer su i kolubarske Obućine otuda, a oboji slave sv. Đurđa. Porodica Zlojutro je iz Kuča jer se zna da je bila jedna od najstarijih kučkih porodica sa prezimenom Zlojutrovići, koja je odselila u Podgoricu. Dubički Zlojutri slave sv. Nikolu.

Stijaci u dubičkom i gradiškom protopresviteratu su samo po imenu isto sa Vasojevićima Stiovićima i njihovim raselicama po Dragačevu i Polimlju. Krsna imena im se ne slažu. Naši Stijaci su Jovanjštaci, ali zbog rijetkosti imena moramo im tražiti postojbinu negdje blizu Vasojevića. Iako ovaj kraj čini za se jednu geografsku i etničku cjelinu, ipak se mogu opaziti neke razlike između dubičkog i gradiškog kraja. Pada u oči da je u zapadnom dijelu, u dubičkom protopresviteratu, znatno manji broj doseljenika iz Dalmacije i zapadne Bosne. Inače su znaci mlađega doseljavanja, naročito u gradiški kraj, mnogobrojni. Ovaj kraj je morao biti u mnogo manjoj mjeri prolazna zemlja, nego što je to Zmijanje, gornja Sana i Pljeva. Čini se da je rijeka Sava, kao politička granica između Austrije i Turske, znatno utjecala na zgušnjavanje doseljenika. Time ne mislimo tvrditi da nije bilo prelaženja preko Save, već mislimo da je migracioni talas na Savi oslabio i rasplinuo se zbog političkih prilika.

Vladislav SKARIĆ, Porijeklo pravoslavnoga naroda u sjeverozapadnoj Bosni (1919)