Na tvrdoj daski, o koju me vezali,
Već sada pjevam pjesmu svoje pobjede
I gledam: tamo na zreniku olujnom
Planina velja do neba se uzdiže
U sjaju plama sunčeva…

Hrist ide, na vrh on se golem popeo
I pustom mnošvu što je preda nj grunulo
Hljeb mira lomi, d'jeli jedro sjemenje
Za ljepše berbe i za žetve slavnije.

A sunce plamsa u visini. 
Njišu se sve zelen-grane jela stoljetnih,
I grme rijeke ispod nogu Njegovih,
I orli kriče iznad glave Njegove
I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj
Visoko na visinama,
Duboko u nizinama:
Hozana, sine Davidov!
Hozana, rode moj!

Vladimir NAZOR