Dubica i pustoš 16. vijeka

Veći dio Bosanske krajine Turci su zaposjeli poslije dugogodišnjeg temeljitog pustošenja, koje je naročito teško pogodilo područje oko Une, donjeg toka Sane i Posavinu. Stanovništvo je tu izginulo ili je odvedeno u ropstvo, a ostatak se masovno iselio u sigurnije krajeve. Ovo iseljavanje su forsirale hrvatske vlasti, naročito plemstvo, koje nije moglo dozvoliti da gubeći svoje posjede izgubi potčinjeno stanovništvo, u njemu radnu snagu i vojnike, navodi dr Milan Vasić u radu Etnička kretanja u Bosanskoj krajini u 16. vijeku, pripremljenom za Godišnju skupštinu Društva istoričara BiH u novembru 1962. godine

Tako su neki dijelovi Krajine, piše Vasić, ostali sasvim pusti. Sela dubičke nahije izgubila su sve svoje stanovništvo tako da ni trideset godina poslije uspostavljanja turske vlasti tamo nije bilo niti jedne kuće. Upisani su jedino nekoliko čifluka i mezri koji su pripadali članovima turske posade u Dubici.

Izvori pokazuju da je i u drugim nahijama stanje naseljenosti bilo veoma slabo. Putopisac Kuripešić je zapisao 1530. godine da selo Zablaće kod Ključa, umjesto ranijih 80 kuća, ima svega 7 ili 8 domaćinstava. Po njemu je donja Bosna, u koju su spadali ovi krajevi, izuzev malog broja mjesta slabo obrađena, naročito u graničnom pojasu. Zapuštenost zemljišta je očigledno posljedica depopulacije. Takvo stanje naseljenosti Bosanske krajine nije pogodovalo Turcima ni u ekonomskom ni u vojnom pogledu. Bilo je nužno da se ono dovede u sklad s interesima države u ovoj važnoj graničnoj oblasti. Ti interesi mogli su biti zadovoljeni jedino dovođenjem novog stanovništva i naseljavanjem na napuštenom i rijetko naseljenom zemljištu.

Vasić ističe da su najpogodniji elemenat za kolonizaciju bili stočari, poznati pod imenom vlaha, čija je pokretljivost ležala u strukturi njihove organizacije i načinu privređivanja. U toku 15. vijeka su ovi stočari, čiji su se matični krajevi nalazili u Hercegovini, Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji, preplavili znatan dio Bosne, naročito njene planinske površi. Krajem tog i početkom 16. vijeka, oni se u masama javljaju duž cijele istočne granice današnje Bosanske krajine i počinju već tada da se naseljavaju na njezino tle. Podaci turskih popisnih deftera iz ovog vremena ukazuju na teritorijalni kontinuitet njihovih novih naselja s onima u starim stočarskim oblastima. “Doseljavanjem vlaha Bosanska krajina je u etničkom pogledu još sredinom 16. vijeka imala izrazito srpski karakter. Srpsko stanovništvo se u kompaktnim masama već tada susreće u najvećem dijelu ove oblasti. Iako u turskim popisnim defterima ime Srbi nije nigdje izričito spomenuto, najpotpuniji dokaz da se radi o njima jesu za nas lična imena”, naglašava Vasić.

Prve veće grupe stočara iz jugoistočnih krajeva koje se kreću zajedno s Turcima prelaze u Bosansku krajinu preko gornjeg Vrbasa i Rame i naseljavaju planinska zemljišta oko Kupresa, Glamoča, Unca, izvorišta Plive i Sane i dijelove stare hrvatske župe Pset. Konkretnije podatke o kretanju stanovništva u Bosanskoj krajini kroz 16. vijek sadrže turski popisni defteri za bosanski i kliški sandžak. Ima ih više, ali su naročito važni oni iz 1528-30, 1541, 1563. i 1574. godine.

U sjevernom dijelu Krajine, između donjih tokova Vrbasa i Une, nalazile su se nahije Lijevče, Vrbaška i Dubica. Prema popisu iz šezdesetih godina 16. vijeka, prva je imala 29 naselja sa 830 kuća, druga 14 naselja sa 179 kuća, a treća (Dubica) je između 1538. i 1563. godine bila sasvim pusta da bi uskoro iza toga dobila 3 sela sa 43 kuće.

U varoši Kostajnica upisano je svega 8 kuća. Upisani su knez Vuk, sin Juraja, Juraj Đuričić, Ivan Đuričić, Juraj Krelić, Juraj Milančić itd. Od muslimana je upisan jedino Mehmed Timurhan. Južnije su se nalazile nahije Zmijanje i Sana. Prema podacima iz istog izvora, Zmijanje je imalo 21 naselje sa 313 kuća, a Sana 18 naselja sa 142 kuće.

U vezi s uspostavljanjem turske vlasti i razvojem prilika kroz 16. vijek znatno je izmijenjena slika etničke i vjerske strukture ove oblasti. “Hrvatsko, naročito katoličko, stanovništvo se konstantno smanjivalo. U sjeverozapadnim i zapadnim dijelovima Krajine koji su etnički bili čisto hrvatski, sasvim ga je nestalo. Značajne promjene doživjela je Bosanska krajina u pogledu vjerskog sastava svog stanovništva. Islamizacija je zahvatila uglavnom starosjedilačko stanovništvo u Uskoplju, oko Jajca, Glamoča i u dolini Sane. Taj proces odvijao se kroz cijeli 16. vijek”, zaključuje Milan Vasić.