Propast Inka

Januara 1531. godine, krepki pedesetšestodišnjak Fransisko Pizaro otplovio je put Perua sa 180 ljudi, nešto artiljerije i sedam konja. Četiri mjeseca kasnije uspostavio je vezu sa Atahualpom, carom Inka (sapa Inka). Atahualpa je razmotrio okolnosti sa svojim savjetnicima. Da li napasti te tuđince, pitali su se, i uništiti ih odmah? “Zašto se uznemiravati”, rekao je Atahualpa, “šta može da učini 180 ljudi”? Tako je sapa Inka dao Pizaru dozvolu da posjeti grad Kahamarka.

Pizaro je stigao 15. novembra 1531, ušao u grad, postavio artiljeriju i poslao svog brata Ernana da zatraži razgovor sa vladarom. Sapa Inka je logorovao sa ogromnom vojskom nadomak grada. Narednog dana, Atahualpa je stigao u nosiljci na veliki trg u Kahamarku, sa svitom od tri do četiri hiljade ljudi. Na ulazu u grad stajalo je, po riječima Pizarovog brata, 40 hiljada ratnika (ili 80 hiljada kako su izvjestili drugi Španci, raspamećeni od straha). Evo kako je Fransisko de Heres, Pizarov sekretar, opisao sudbonosni događaj:

“Pizaro je poslao sveštenika Visentea de Valvedera da nagovori Inke da prihvate hrišćanstvo i kralja Karla kao svog gospodara. Atahualpa je uzeo Sveto pismo koje mu je ponudio sveštenik i bacio ga na zemlju. Potom je preko tumača rekao da je upoznat sa ružnim ponašanjem Španaca, da zna da su zlostavljali neke poglavice Inka i krali tkanine iz kraljevih riznica…Pizaro je tada sam izvukao Atahualpu iz nosiljke i zarobio ga”. Ostali Španci su pobili Atahualpinu pratnju.

Dogodilo se da između 40 i 80 hiljada ratnika Inka sjedi i razmatra šta se dogodilo. Atahualpa nije bio samo njihov car već i inkarnacija boga Sunca. Od njegovih podanika očekivala se potpuna pokornost. Ako Inke krenu u napad, sigurno će savladati Pizarove snage bez obzira na zastrašujuće konje i topove. Ali, šta ako tuđinci pogube cara Inka?

Ta misao je i Atahualpi pala na pamet. Obećao je da će zlatom ispuniti prostoriju u kojoj je zatvoren. Ratnici su čuli: njihov car nije htio da ratuju, tražio je da prikupe otkupninu. Otkup je ubrzo i stigao – puna soba zlata, i uz to dodatak u srebru i draguljima. Da li je Atahualpa bio oslobođen? Naravno da nije. Španci su ga optužili da kuje zavjeru da ih zbaci i osudili ga na spaljivanje. Rečeno mu je da će biti pošteđen ako prihvati hrišćanstvo, što je on i učinio. Pizaro je onda ublažio kaznu spaljivanja. Objesio ga je. Atahualpa je obješen pred svojim podanicima 29. avgusta 1533. godine.

FRANSISKO PIZARO

Ratnici Inka koji su držali Kahamarku u okruženju, za divno čudo su se povukli pa je Pizaro nastavio prema Kusku, kraljevskoj prestonici, koju je zauzeo bez borbe. Kako objasniti Pizarovo osvajanje peruvijanskog carstva Inka sa 180 Španaca? Inke su nesumnjivo bile u stanju da savladaju Špance. Konačno, Inka je bilo nekoliko miliona.

Bili su izvrsni graditelji, zlatari bez premca. Koristili su niske temperature na planinskim vrhovima da “zalede” hranu koju su čuvali. Imali su sistem decimalnih brojeva i koristili kanap umjesto pisanih simbola. Nisu znali za točak, nisu imali pismo, ali su imali sistem javnog obavještavanja sličan štafeti: jednom glasniku prenosi se usmena poruka, on potom trči određenu dionicu i prenosi poruku drugom glasniku i tako redom – s kraja na kraj carstva.

Objašnjenje zadivljujućeg uspjeha šačice Španaca u Meksiku i Peruu, krije se u tome što su ih predvodili Kortes i Pizaro, dvojica vojno nadarenih i srčanih velikih zgrtača. I Asteci i Inke su, na svoju žalost, mislili da su Montezuma i Atahualpa bogovi, dok su ta dvojica vođa kao zarobljenici ispunjavali zahtjeve porobljivača i paralisali svoje narode. Takvo stanje trajalo je dovoljno dugo da se završi osvajanje. Nakon toga, epidemije su uzele svoj danak u najgorem smislu riječi.

Philippe GIGANTES, Moć i pohlepa