Buđenje proljeća

Desanka Maksimović (1898-1993) srpska pjesnikinja, profesorka književnosti i akademik SANU, objavila je oko pedeset knjiga poezije i pripovedačke i putopisne proze. Dobitnica je velikog broja književnih nagrada među kojima su i Vukova, Njegoševa i Zmajeva (dva puta). Njeno osnovno pjesničko geslo bilo je da poezija mora biti jasna, razumljiva, iskrena i otvorena prema čovjeku i životu. Od svih vrijednosti kroz svoje pjesme posebno je isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje. Smatra se jednim od najvećih pjesnika srpskog jezika 20. vijeka.

Govorila stara Matica
svim pčelama kraljica:
Pogledajte, kćeri, napolje,
kreće li se vreme nabolje,
jesu li se noći skratile,
jesu li se laste vratile,
jesu li s reka pali okovi,
čuju li se gorski tokovi,
rumeni li pruće živice,
zelene li mlade njivice,
kukureci da li stasaše -
da vas pustim jutros na paše.
Valja meda skupiti,
valja kuću kućiti, opet iz početka.
Vi, Osice, do kosice,
gde bagrenje raste!
A vi, Mlade, na livade,
travicu popaste!
Vi, Mazice, na stazice,
do cvetnih krušaka!
Vi, Krilate, pobirajte 
slasti sa šljivaka!
Valja meda skupiti, 
valja kuću kućiti, opet iz početka.