Ako ne ugrize, repom ošine

Mjesec mart (suhi, derikoža, ožujak…) u narodnom vjerovanju važi za ćudljivo doba godine u kojem su moguće nagle promjene vremena. To je prevrtljivi period u kojem priroda vara i ljude i biljke. Primjera radi, među Poljacima se ovaj mjesec zato nazivao “lažicvijećem”. Otud se, kažu, ne valja prerano radovati proljeću. O tome govori i predanje o nestrpljivoj babi koje je 1892. prenio Glasnik Zemaljskog muzeja. Naime, u planinskim predjelima Bosne, Đurđevdan je ustanovljeno vrijeme kad se stoka diže na planinu, a Mitrovdan – kad se vraća kući. No, jednom davno, piše Glasnik, razgali se vrijeme i proljepša znatno prije Đurđevdana, još u martu.

„Neka baba imađaše nekoliko koza, ljepota je prevari i ona naumi da krene na planinu. Ljudi joj govoriše: Ne idi jadna, kuda ćeš u ovo doba, rano je to. Uzalud, baba našto je navrla – navrla“.

Uzme koze preda se, te goni put planine tepajući im: „Ajte moji jarčići, moji petoroščići.” Siromašna baba mišljaše: „Ove ću godine poviše sira i masla imati, jer će kozlići ranije okusiti planinske trave.” Ama nije na ljudsku, već na Božiju – vrijeme iznevjeri. Bog dade veliku mećavu k'o u sred zime, te i babu i koze snijeg zamete, piše Glasnik.

O ćudljivom martu narod je izrekao niz poslovica. Tako se kaže da mart ako zubom ne ugrize, zasigurno barem repom ošine. Martovska grmljavina, vjeruje se, najavljuje dobru i rodnu godinu. Ako u martu kukavica kuka, a roda klepeće, čeka nas lijepo proljeće. Jak vjetar na Todorovu subotu predznak je rodne godine – kakva je Todorica takva je godinica.

Od starih Rimljana stiže nam i upozorenje na Martovske ide. Nekakav je stari vidovnjak upozorio Cezara da neće preživjeti 15. dan mjeseca marta, svetkovinu posvećenu bogu rata Marsu. Na putu ka Pompejevom teatru rimski je diktator sreo tog vidovnjaka i s podmjehom mu rekao: “Eto, Martovske ide su došle”. Starac mu je mirno odgovorio: “Da, Cezare, došle su, ali još nisu prošle”. Nedugo potom, Cezar je ubijen. Martovske ide od tog su doba izraz kojim se upozorava na nekakvu veliku opasnost ili nevolju koja će se dogoditi u tačno određeno vrijeme.