Skender na Kozari

Photo by Lum3n on Pexels.com

Stojanka majka Knežopoljka nastala je poslije velike fašističke ofanzive na Kozari. Poemu sam napisao za jedan dan, zapravo za jedan dan i noć. Poemu sam čitao pred kozarskim odredom i narodom, na svečanosti u avgustu 1942. na jednom kozarskom visu – Paležu. I prije neku godinu – bio sam ponovo na Paležu.

I poslije te posjete zapisao sam: Srce mi skoči u grlo, tutanj mukao i mutnina provališe u glavu i kao da ruka neka smahnu posljednja magnovenja ćudljivih titraja sjećanja, usta mi gore i drhtavica, jača od grča kojim joj se odupirem, osvaja tijelo (čega me je to strah?), vazduh odjednom topao i gust – mije me zejtin, i stabla se lelujaju, kao da oko mene mlaza konopčasta kiša.

Dok je razgrćem, visoka paprat (nestrpljivost me ovo skrenula s puta), zeleno-podmuklo i osvetljivo, kako to samo ona umije, dočekuje noge kad mi ništa ne može rukama, eno ga vidim, jest, to je on, ništa drugo nego on, Palež.

Jest, to je on Palež, ali ja to znam samo po tome što tu vidim skup preživjelih koji su došli da još jednom vide mjesto onog svog davnog uskrsa.

I da tu još jednom čuju moju pjesmu koja se ovdje rodila i na ovaj dan prvi put oglasila (rečeno mi je da će tu biti i mladih pjesnika iz čitave zemlje, mlađih od moje pjesme ili njenih vršnjaka). Napinjem sluh – sve mi se čini da sam čuo, pa će mi se sad jasnije javiti, neki poznat mi zuj u travi, ili me je poznao neki zrikavac pa će još jednom škrinuti?

Skender KULENOVIĆ, Književni razgovori (1970)