Razbojnici i Jugoslavija

Zašto i kako je razbijena Jugoslavija? Dok ne dođemo do tog odgovora, banditosi koji su razbili Jugoslaviju i dalje će upravljati ex-Yu državama. Valja ponoviti tvrdnje da su mrežu banditosa sačinjavali pripadnici obje vojne službe, pripadnici državnih tajnih službi, kriminogeno podzemlje, te neki s njima povezani političari. I sve su to koordinirale pojedine inostrane službe, naravno iz geopolitičkih razloga.

Banditosi su okupirali medije, obrazovne institucije, banke i sportska društva. Okupirali su i privredna društva, ali to je veoma teško dokazati jer banditosi uvijek funkcionišu kroz mrežu korupcije i organizovanog kriminala. Imaju besprekornu priču za javnost, ali iz tih privrednih društava isisavaju i posljednju kap radničkog znoja – pa i krvi.

Pojam banditosi sasvim ću namjerno ponavljati da građani ex-Yu počnu bolje prepoznavati ko su zapravo ovi likovi. Sve to da bih javnost upozorio da su oni još tu – pored nas. Prva vrijednost koju su napali razbijači Jugoslavije, a koje nazivam banditosima, bilo je bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda. Da li je ta vrijednost zaista postojala? Da, postojala je izraženije nego što se taj pojam katkad koristio u političke ili politikantske svrhe. Bilo je i zloupotreba ove vrijednosne ideje u unutarističke svrhe. Za to ima sasvim dovoljno dokaza.

Jedan od dokaza o iskrenosti bratstva i jedinstva je broj mješovitih brakova u Jugoslaviji koji je prelazio brojku od milion i dvjesta hiljada. Ako se u nauci ljubav definiše kao pokretač svega ili kao najiskreniji odnos među ljudima, onda ne treba imati dilemu da su se bratstvo i jedinstvo u Jugoslaviji istinski, iskreno i brojčano doživljavali kao društvena, psihološka, sociološka i statistički dokaziva kategorija.

Nacionalno izjašnjavanje je izraz ličnog stava i rezultanta porijekla, te ličnog osjećanja o nacionalnoj samobitnosti. Na popisu stanovništva od 1981. godine, preko milion i dvjesta hiljada građana Jugoslavije su se izjasnili kao Jugosloveni. Ta brojka je daleko veća od broja stanovnika u mnogim današnjim državama Evrope. Upravo su Jugosloveni bili prva meta napada od strane banditosa. Da li je to slučajno?

Antifašizam i poštovanje različitosti smatraju se temeljnim evropskim vrijednostima. Obje te vrijednosti uvele su Jugoslaviju u red najpoštovanijih država i naroda u svijetu. Baš su te dvije vrijednosti napadnute na početku naših nevolja.

Neizmjerna je vrijednost društvene i državne imovine kojom je Jugoslavija raspolagala. Taj sistem je imao mnoge manjkavosti koje su se “u hodu” mogle popraviti. Ali banditosima se veoma žurilo da se brzo dočepaju te imovine. Nema prečeg puta do tog cilja nego što je rat.

Nijesu se dvoumili. Nažalost, oni istrajavaju i dan-danas i sve to rade kroz neoliberalizam koji su uspostavili, a neoliberalizam (ponavljam) nije ništa drugo nego najopasniji oblik fašizma koji istorija pamti. Njegova demontaža nije moguća bez teških lomova, pa čak i onih radikalnijih.

Ponoviću izgovorenu mudrost književnika Vidosava Stevanovića da je Jugoslavija bila država sa stotinu mana u kojoj je bilo ugodno živjeti, a da novonastale države imaju stotinu vrlina u kojima je veoma teško živjeti život dostojan Čovjeka.

Blagoje GRAHOVAC, Banditosi ili ubice država