Slučaj Đozo

Da je u bespućima interneta i zemljici Bosni odavno sve moguće, dobro je poznato. Na top listi bosanskih čuda zapaženo mjesto svakako zauzima i nevjerovatna transformacija Huseina Đoze (1912-1982). Bivši pripadnik SS Handžar divizije i vatreni poklonik Hitlera i Himlera, posljednjih je dana na pojedinim bosanskim portalima proglašen za istaknutog antifašistu i humanistu, ali čudima tu nije kraj. Ova znamenita bosanska glava istovremeno je “nataknuta” na tijelo vijetnamskog vođe Ho Ši Mina pa je ta dotjerana fotografija ponuđena javnosti kao krunski dokaz Đozinog antifašizma i ispravnosti. “Na slici koju gledate su trojica uglednih antifašista, ali neki svim silama žele to da izmjene“, piše jedan od Đozinih apologeta i tako već u januaru ističe ozbiljnu kandidaturu za budalu godine.

ORIGINAL FALSIFIKATA: Ho Ši Min (Đozo), Tito i Kardelj

Kako to obično biva, fotomontažu prate i “provjerene informacije” i “priče pouzdanih ljudi” koje prenosi ugledni sarajevski sedmični list. Za Đozu je, priča se, svojevremeno intervenisao sam egipatski predsjednik Naser, te je ovaj bivši esesovac, opet se šuška, nakon odslužene zatvorske kazne, po hitnom postupku postao ni manje ni više nego “povjerljivi prevodilac” Josipa Broza (postojali su valjda i prevodioci kojima Tito nije vjerovao), a kasnije i istaknuti reformator Islamske zajednice, čime je, eto, zaslužio da njegovo ime ponesu ulica u Sarajevu i škola u Goraždu (do tada zvana Osnovna škola Nikola Tesla). Oglasio se i sin uglednika Đoze, rekavši da njegov otac nipošto “nije bio fašista”. To što je nosio uniformu SS-a i nastojao da oslobodi Evropu od Jevreja, masona i ostalih, trebalo bi, valjda, smatrati tek njegovim mladalačkim hirom.

Kako falsifikati, čaršijske priče i porodične i druge legende s vremena na vrijeme poplave medijski prostor, nije zgoreg podsjetiti na gole i neumoljive činjenice: Husein Đozo se tokom Drugog svjetskog rata kao imam 13. SS divizije sa poštovanjem i ljubavlju obraćao nacističkim vođama. Bio je spreman da “položi svoj život” za Hitlera i zagovarao je bespoštednu borbu protiv “komunizma, kapitalizma i judaizma”.

Đozo je svoja antifašistička uvjerenja neometano ispoljavao na stranicama divizijskog lista Handžar pa je u broju 7 (1943) “najboljim bosanskim sinovima” koji služe u SS-u, pojasnio šta je zapravo njihov zadatak: “ukloniti sve negativne snage koje stoje na putu boljoj i sretnijoj budućnosti Evrope”.

MLADI HUSEIN ĐOZO, ANTIFAŠISTA

“Njemačka i saveznici odlučili su prije četiri godine da oslobode Evropu od njenih neprijatelja. Od 1939. godine pa do danas, vodi se odlučujuća bitka. Komunizam, kapitalizam i judaizam stoje rame uz rame protiv evropskog kontinenta…Nakon što ostvarimo pobjedu, novi i važan zadatak mora biti obavljen – uspostavljanje novog poretka”, pisao je Đozo.

Po Đozi, nakon Versajskog ugovora, “Jevreji i masoni igrali su ključne uloge u političkom i društvenom životu” te oslobođenje Evrope neće biti nimalo lak zadatak. No, tvrdio je Đozo te 1943. godine, pripadnici SS-a sasvim sigurno “izgradiće bolju budućnost”. Bolju nacističku budućnost Đozo, ipak, nije dočekao, ali mu ni ona socijalistička nije bila preteška. Nakon petogodišnje robije, pronašao je mjesto u Vrhovnom islamskom starješinstvu, bio profesor Gazi Husrev-begove medrese, predsjednik Udruženja ilmije, pokretač lista Preporod i profesor Islamskog fakulteta.

U pismu Hajnrihu Himleru od 6. decembra 1943. godine, Đozo se zahvalio idejnom tvorcu Holokausta za sve što je učinio za Bosance te ushićeno izrazio spremnost svih pripadnika 13. SS divizije, pa valjda i svoju, da “polože živote za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Evropu“. Ni ova Đozina želja nije se ispunila.

“SVE ZA HITLERA”: Đozino pismo Himleru

U Bosni je, dakle, zaista sve moguće.