Istjeran iz ljudskog svijeta

Imao sam oko devet godina. Vani zimski dan s milionima kristalnih bljeskova kao da si u brusioni dijamanata. Pod prozorom naše male sobe zapeo sam zamku i ulovio kreštalicu. Bio sam uzbuđen što sam postao vlasnik perja od kojeg mi, ni dan danji, na svijetu nema ništa divnije plavo. Kao da je kreštalica dotakla nebeski svod u čas kad je Bog okončao njegovo farbanje, pa joj na krilu ostao trag plavetnila kao što neopreznom penzioneru ostane na zadnjici trag svježeobojene klupe u parku.

Priđem da pticu raspetljam iz zamke. Dugo se i srčano branila: kandžama mi je izgrebala šake i uštinula me kljunom za kažiprst na kojem se odmah stvorio krvni podliv. Obnevidio od bola, od straha, od srdžbe, odnesem je do klade i – cap! – sjekirom joj otfikarim glavu. U isti mah preda mnom se obrela Darinka…

…Nadao sam se kazni kakva te sljeduje kad, recimo, razbiješ komad porculanskog suđa koje nam je tetka Dunja donijela iz Vojvodine i pokušao da objasnim: “A što se ona ujedala?” Ko je mogao očekivati Strašni sud?

“Ama ko se ujedo? Ama ko se ujedo? Ama ko se ujedo?”, ponavljala je kroz stisnute zube i pri tom pojačavala udarce: više nisam bio u majčinim rukama nego u limskom vrtlogu koji s plivačem radi šta hoće! Stravljen, shvatio sam da sam uradio nešto zbog čega ću biti ne kažnjen, već usmrćen…

…Pamtiću taj čas do groba. Čim sam odsjekao ptičju glavu, Darinka je prestala biti moja majka i premlatila me kao dokazanog zlikovca, ali, kad se njen gnjev stišao, uvidjela je da je grdno pretjerala: ako i jesam, udarcem sjekire, postao ubica, nisam time prestao biti “neznaveno” dijete koje je ona rodila.

Cvilio sam kao štene. Tačnije, iz mene je, samo od sebe, cviljelo nešto što se više nije moglo sasvim zvati insanom, jer mi se činilo da sam Darinkinim batinama istjeran iz ljudskog svijeta. “I njoj je, jadan, bilo milo da živi”, kazala je mekšim glasom. Na te riječi, kao da mi je neko iz duše izvukao čep, grunula je iz mene poplava: suze i grcaji bili su znak da prisustvujem vlastitoj sahrani.

Marko VEŠOVIĆ, Bosanska priča