Lijepo ste podijelili svijet

Photo by Jaymantri on Pexels.com

Ma koliko da sam svijetom hodio i gdje god sam došao, udario je moj štap o kamenu cestu i pogled moj o bogatašku kuću i misao moja o tvrdo srce. Na pogled vašeg oholog, okrutnog bogatstva ispunjala mi je dušu isprva gorčina i strah, a kasnije bijes i mržnja, jer ja sam osjetio koliko je sramota biti čovjek i vidio da je lice zemlje ruglo u svemiru.

Tada sam ostavio ljude, braću po liku a krvnike po svemu drugom i otišao sam u samoću stablima koja rastu u veličanstvenoj ljepoti, bez rugobe ljudskog lica i ljudske misli. I tu je u moju dušu ušao mir i velika potreba da vam kažem svoju ljubav, svoje ogorčenje, svoj prezir i – svoju nadu.

Lijepo ste podijelili svijet: sve je za vas, za vašu djecu, za djecu vaše djece i za vaše sluge. Dobro ste podijelili svijet: sve što je svjetla i ljepote uzeli ste sebi, a sve što je mraka i tegobe ostavili ste nama, pa se sad svi rađamo sa jasno i neumoljivo predodređenim sudbinama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim.

Priroda sa suncem, morem, glečerima i ružama služi kao šareni ćilim za vas i vašu djecu. Religije, umjetnosti, znanosti, izumi i otkrića zato su tu da vaš život čine bogatijim, ljepšim i lakšim. I sama ljubav i dobrota samo su nakit u vašoj velikoj riznici koja se zove svijet. A nama, nama je dan sav teret života, sve što je teško, oskudno i tamno. Ni sunce, ni mjesec nisu jednako naši kao vaši, jer naši prozori ne gledaju ni na istok ni na zapad nego u prazninu susjedskih prozora, beznadnih kao što su i naši.

Dok se prelijeva zemlja mjesečinom, mi spavamo tvrdim snom umornih ljudi i dok se rumene jutra, mi gledamo samo svoje ruke koje, još od sinoć umorne, započinju rad. Koja je to umjetnost za nas siromahe? Šta su nama donijele znanosti?

Nama je suđena po bogataškom srcu neukost, sirotinja i jad. Mi nemamo dijela u svem bogatstvu i ljepoti, jer ste vi položili ruku na sve i zatvorili nam vrata i ostavili nas u mraku. Dobro ste podijelili svijet! Ali vaša podjela je samo grozna, ali ne i vječna. Saznaće gnjev naš i biće vrelo ljeto i trpko voće; djeca vaša će se stidjeti svoga imena i odricati bogatstva jer će im ono biti na teret i propast.

Ivo ANDRIĆ, Crveni listovi