Gatala baba da nema mraza…

Bosanski prijatelj najstariji je bosanskohercegovački časopis za književnost i kulturu. Pokrenuo ga je 1850. godine IVAN FRANJO JUKIĆ, a za dvadeset godina postojanja objavljene su četiri sveske. Nakon objavljivanja drugog broja, posvećenog OMER-PAŠI LATASU, Jukić je uhapšen i protjeran iz Bosne. U trećoj svesci, sastavljenoj u progonstvu i štampanoj 1861, časopis je čitaocima predstavio neke narodne poslovice.

  • Gdje je šenluk, tu i hala gori.
  • Gdje kokoš pjeva, a pjevac šuti, tamo je loše. (Gdje žena zapovjeda, a čovjek sluša, tamo znadeš kako je)
  • Gdje nema ljudi, tamo i ti čovjekom možeš postati.
  • Gdje je kuga – u Sarajevu. (Rekne se onome koji često u koje mjesto dohodi)
  • Gdje su kola mudrosti, tu su dvoja ludosti.

Gatala baba da nejma mraza, pa osvanuo snijeg do guzice.

  • Gdje se šljivik kosi, tu se rakija prosi.
  • Gdje je stanovati, nije vragovati.
  • Gdje se zec okotio, tude hoće i da pogine.
  • Gdje ti kažu najviše jagodah, tamo najmanju ćasu ponesi.
  • Gdje se kuca, tu i puca.

Grijeh ide iz usta, a ne u usta.

  • Hej starosti, prteno oružje.
  • Hitar budi šta čuti, a tih govoriti.
  • Hrana hrabra, a ruho gospodara čini.