Carigrad

Po predanju koje je rašireno u ruskom narodu i koje su nama nesumnjivo prenijeli Grci zajedno s hrišćanstvom, Jerusalim je centar, ili kako se to izražava u prostonarodnom govoru – pupak zemlje. I s najviše duhovne tačke gledišta on je zaista to, kao mjesto gdje je ljudima izašlo duhovno sunce.

Ali, sa zemaljske i materijalne tačke gledišta, na zemaljskoj kugli nema mjesta koje bi se po svom centralnom položaju moglo porediti sa Konstantinopoljem. Na zemlji nema druge takve raskrsnice svjetskih puteva.

Dodajmo tome i jedinstven u svijetu strateški položaj, kako po pogodnostima za odbranu tako i po strateškom značaju, prekrasnu klimu, neuporedivu ljepotu prirode koja ga okružuje i na kraju velika, svjetska, istinski carska istorijska sjećanja, i s tim povezan ogromni moralni značaj.

Takve jedinstvene prirodne prednosti učinile su da Konstantinopolj nije snašla sudbina onog carstva čija je prijestonica bio, slično sudbinama drugih velikih centara naroda koji su iščezli s lica zemlje. Teba, Memfis, Vavilon, Niniva, Kartagina, samo su arheološki kurioziteti. Atina i Aleksandrija žive životom drugorazrednih provincijalnih gradova, a čak se i sam vječni grad, dva puta svjetskodržavni Rim, pretvorio u muzej rijetkosti i treba da bude degradiran od svjetskog grada na prijestonicu drugostepene države.

Specifičnost Konstantinopolja čini i to da nikakva promjena trgovačkih puteva, nikakvo proširenje istorijskog teatra ne mogu umanjiti njegovu istorijsku ulogu. Otkriće pomorskog puta za Indiju zadalo je smrtni udarac Veneciji i drugim italijanskim trgovačkim republikama. Nastanak Petrograda je dotukao Novgorod. Rim je mogao zadržati svoju vladajuću ulogu samo dotle dok se glavna istorijska scena koncentrisala na obalama Sredozemnog mora. Potpuno drugačije su na sudbinu Konstantinopolja uticali poboljšanje trgovinskih puteva, razvitak i širenje kulturnog i političkog života na čitavom prostoru Starog svijeta.

On je u svoje vrijeme bio centar drevnog svijeta, on je postao centar muhamedanskog Istoka i sada je, u najvećem svom poniženju, čvor i centar evropske politike.

Šta mu predstoji u budućnosti? Svaki pojačani razvitak u centralnoj i južnoj Evropi, u ravnicama Rusije, obnavljanje evropske Turske, Male Azije, Persije, sjeverne i istočne Afrike – sve to treba s novim sjajem da se odrazi na bosforsku prestonicu. To nije samo grad prošlosti, ni žalosne sadašnjosti, već i grad budućnosti, grad kome je suđeno da se poput feniksa ponovo rađa iz svog pepela u novoj veličini. I Sloveni, kao da su predosjećali njegovu i svoju veličinu, proročki su ga nazvali Carigradom.

Nikolaj DANILEVSKI, Rusija i Evropa (1871)