Crnogorka

Ovo je kćer vrletnog zavičaja, ovo je mati gorskog junaka. Ovo je domaćica u jednom kršu i ovo je uskokinja koja je sa ocem i braćom bježala i tražila novi zavičaj u nevoljnom mjestu, a ostavila sve miline svijeta pa se navikla i ona svakoj nevolji i patnji. Ona je rađala junaka i podizala sa velikom mukom. Ona je podižući mlado čedo još u kolijevci, ulivala mu osjećanje za svoju postojbinu na junačkom megdanu. Njihajući ga, pjeva mu junačke pjesme, uči ga kako će pasati oružje, kako li će krvnike gađati, kako li svetiti oca i brata.

Crnogorka je srednjeg stasa, jakog sastava, a lica lijepa i umiljata. Ponajviše su crnomanjaste. Desete godine uzrasta pušta kosu da joj raste. Kose su jake i guste. Obrve su isto guste. Oči su pune živosti i veselja, u kojima se ogleda duša njena. Oči joj se svijetle kao kristal na jasnim zrakama, očima strelja ona srce junaka. Crnogorka nema skoro nikakvog skupljeg nakita. Sve je na njoj prosto i siromašno, ali lijepi uzrast tijela, čista krv i umiljati pogled vezan sa stidom nevinosti, nadmašuje sve ljepše mrtve nakite.

Bog joj je dao prirodnu ljepotu koja se oduzeti ne može. U hodu je ona i laka i brza, u govoru skromna i umiljata, ali i otresita.

Krvi je vatrene i hitrine ima dosta, ali i kičeljivosti, samo je ona kao i obično kod ženske skrivena. Ona je u svemu ponosita i diči se time što je Crnogorka. Muža svog počituje ona i pokorava mu se tako da je skoro rob svoga muža. Bez znanja muževljevog neće nikud poći i ono što muž reče, ona zna da to mora biti. Iz svog zavičaja nerado ide Crnogorka u tuđi svijet i ako pođe ima vazda tvrdu misao da se opet povrati. Ona mnogo tuguje za zavičajem i radije će u siromaštvu i nevolji provoditi čemerni život nego u najvećoj sreći i slavi u tuđemu svijetu.

Crnogorka je dobra mati, ona dobro čuva i pazi djecu, ona će prije gladovati, a djecu će nahraniti. Više miluje brata no muža i opet više brata no oca, a i brat je više ponesen za sestrom no za bratom.

Milije joj je roditi sina no kćer. Rabotna je Crnogorka u domu: ona gotovi, sprema po kući, šije, veze, plete, prede i tka. Ide na pazare i nosi teška bremena uz velike strane na leđima, ide na vodu, u mlin, u drva i za stokom. Sve to ona čini, ali opet izgleda kao cvijet u licu. Jagodice su joj rumene, koje podilazi čista krv. Bolesti malo ima od kojih pati. Za stidnu bolest ne zna Crnogorka, a ako što čuje o njoj, ona se stresa i odmah priziva Boga i svece u pomoć.

Crnogorku može samo domaćin (muž) ili roditelj izbiti, a drugi niko. Najsramotnija rabota bila bi kod Crnogoraca kada bi ko digao ruku na žensku. Ondje gdje se Crnogorac boji svojeg krvnika, gdje je zasjeda, on šalje Crnogorku. Ona ide slobodno i ne boji se puške. Ako li se čovjek boji da će ga ko ubiti i vidi krvnika sa nategnutom puškom, samo neka se zakloni za Crnogorku i nipošto ga Crnogorac gađati neće.

Milorad MEDAKOVIĆ, Život i običaji Crnogoraca (1860)