Novine i Kočićevi jadi

Photo by John-Mark Smith on Pexels.com

Student filozofije PETAR KOČIĆ iz novina je doznao da je izvjesna MILICA VUKOMANOVIĆEVA vjerena za drugog. Ubijeđen da se radi o njegovoj najvećoj ljubavi Milki s kojom se dugo dopisivao, nesretni Kočić 10. januara 1903. godine iz Beča piše njenom ocu Stevi.

Poštovani Gospodine!

Ovo je pismo u prvi mah namijenjeno Vašoj ćerki Milki. Poslije sam se predomislio, da je bolje za Vašu ćerku da se na Vas obratim. Kao što Vam je svakako poznato, ja sam, već ovo je četvrta godina, stajao s Vašom ćerkom u prepisci. Otvoreno, bez ustezanja, smijem Vam kazati da sam Milku od sveg srca volio i to od prvog časa kad sam se upoznao s njom. Ali moje školovanje krivo je svemu.

Dakle, obraćam se na Vas. Stvar je u ovom: sinoć sam čitao u jednom srbijanskom, biogradskom listu Slogi od 4. januara ovu noticu: “NIKOLA SIMIĆ – TORBICA verio se sa gospođicom Milicom Vukomanovićevom iz Ašane u Bosanskoj Krajini. Čestitamo”. U listu stoji iz Ašane, a ja mislim da je trebalo da stoji: iz Orave.

MILKA VUKMANOVIĆ

Dakle, to je svakako štamparska greška. A pošto mi Milka, ima već gotovo mjesec, ništa ne odgovara, i pošto u Krajini nema više ni Orave ni Milice Vukomanićeve, to držim da se Milka, moja Milka, vjerila. Poštovani gospodine, ja sam smrtno bolestan, a ova me je vijest u postelju oborila. Bog zna hoću li se i dignuti više.

Ja sam vašu ćerku silno ljubio i volio. Ona mi je bila sve i sva na svijetu, pa me eto i ona iznevjeri. Bože silni, je li to moguće?

Zar da me ona, moja Mica, moja mala cigančica, u najtežem času života iznevjeri i ostavi. Da! Sve je to moguće. Preklinjem Vas, kao časna i poštena čovjeka, da me u najkraćem roku o cijeloj stvari izvjestite. Od nestrpljenja presvisnuću. Ja pišem Vama, jer bojim se, kad bih pisao Milki, škodilo bi joj možda to kao već vjerenoj djevojci. Moje će bolesno i ojađeno srce od tuge presvisnuti. Nevjernoj svojoj Milici poslao sam prije nekoliko dana svoju prvu knjigu S planine i ispod planine. Ona mi ništa ne odgovara.

Još Vas jedanput, mnogopoštovani gospodine, molim da mi u najkraćem roku odgovorite. Ne odgovorite li, biće rđavo za samu Milku, a to ne bih želeo, pošto mi je ona tako draga i mila. Ja joj želim da bude srećna. Ja sam se nesrećan i rodio. Pozdravite je.


Nekoliko dana kasnije, na Kočićevu sreću, nesporazum je razriješen. Novinska vijest o vjeridbi odnosila se na sasvim drugu djevojku pa ushićeni Kočić 1. februara 1903. godine piše novo pismo, ovog puta izabranici Milki.

“…Plakao sam kao malo dijete. Ja nisam znao da ima negdje na svijetu ta prokleta Ašana, koja me je mnogo suza, jada i čemera stala. Još sam manje mogao znati da ima negdje još kakva Milica Vukmanović. Ja sam mislio da je to ko đoja tvoje kršteno ime, a ono Ašana, mislio sam da je Orava, pa da je pogrješno štampano. Tek te sad onako silno, vatreno, zanosno ljubim i volim jer vjeruj mi: da sam te izgubio, ja bih dosad bio među mrtvima”.

U nastavku pisma, Kočić poručuje Milki da ga čeka, ali joj ne obećava nimalo lagodnu budućnost.

“Imaj uvijek u očima da ćeš ti biti žena jednog srpskog književnika i budućeg profesora…Opet ti kažem: budi spremna na svašta, jer mi ćemo se u svom životu mnogo patiti. Biće dana kad nećemo imati ništa ni jesti. Ja sam sav srećan kad pomislim na te, jer ti možeš i kukuruze, kao i ja. Mi ćemo, hvala Bogu, ipak biti zadovoljni”.

Petar i Milka tajno su se vjenčali usred noći, 18. septembra 1904. godine. Vjenčao ih je prota SAVO RAĐENOVIĆ, pod vijencem od vinove loze, koji je na brzinu splela njegova žena.