Ostrvo Gradiška 1888.

Photo by Chris F on Pexels.com

Ko god nije vidio mora ili koje veće jezero, mogao bi prilikom poplava doći u našu Gradišku, pa bi odmah vidio. Za čovjeka koji nije vješt vodi, zaista bi bilo koliko čudno, toliko i strašno, kad bi pogledao ovoliku vodu i poplavu i s jednu i s drugu stranu Save, vode ladne. Mi u varoši živimo sad kao na kakvom ostrvcu, a sela Čatrnja, Kozinci, Greda, Mačkovac, Gornja i Donja Dolina, Orubica, Gaj i Bajinci sasvijem su u vodi tako da suvim ni kročiti ne mogu težaci.

Njihove kuće, zgrade i košare nasađene su na panjeve visoke po fat i dva, i to sve zbog poplave Save, pa u kući samo žive u suvu, a čim hoće tri četiri koraka da izađu u dvorište, odmah se mora u lađu sjesti i navesti se. Mal’ ne svake jeseni i proljeća voda ovdje nadolazi i plavi, i to nekad više nekad manje.

Godine 1879. bila je ovdje poplava velika, kakove ni od čitava vijeka ljudi ne pamte. Druga velika voda bila je 1882. a sad je treća.

Gradiška je sva kao u moru. Četiri sata daleko odavde do na Svinjar može se čovjek ako hoće u damšifu voziti. Voda je strašna i sat, a mjestimice i dva, razlila se i potopila sve suvo. Mnogi su iz kuća iselili, a domaću živinu kao konje, goveda i svinje još davno su isturili na suvo, pa se tamo muče – ljudi na vlazi i bez krova, a stoka im opet pati se glađu.

Ulice gradiške voda je na mnogim mjestima prelila i samo još nekoliko kuća stoji nepoplavljenih. Ðe ljetos imadosmo zemlju od teške žege ispucanu, sad tuda voda po 2-3 metra visoka leži, igrajući se s valovitim talasima. Konji i volovi nijesu više od potrebe. Lađa je sad sve i sva.

Na njoj se iz sela u selo, iz kuće u kuću putuje, žito, drva i ostale potrebe prenose i u čaršiju donose. Guske i patke a i druge tice plivačice, kao divlje patke, čaplje, utve itd, gaču i lepršaju se. Jednom riječi izgleda kao da smo u kakvom moru i niko stran vjerovao ne bi da će ta silna voda kadgod oseći. Voda obično po 10, 15 i 20 dana nadolazi, onda kroz koji dan stoji, a poslije opet vraća se natrag i kroz toliko ili nešto više vremena i opet se ukaže zemlja, i ljudi počnu nogom i na kolima u varoš dolaziti.

Bosanska vila (1888)