Drumovi i hanovi

Photo by Shovy Rahman on Pexels.com

Tri važna druma povezivala su Balkan sa Carigradom: drevni put Via Egnatia koji je polazio iz albanskih luka i pružao se preko Ohrida, Bitolja i Skoplja; veliki vojni drum koji je prolazio kroz Beograd, Sofiju i Plovdiv te put što je vodio iz donjeg Podunavlja preko Tundžanske doline i Jedrena. KONSTANTIN JIREČEK je o osmanskim saobraćajnicama zabilježio da “od pada Rimske imperije u Evropi nije bilo države koja toliku pažnju posvećuje sistemu svojih puteva”.

Osmanlije su sve vrijeme u dobrom stanju održavale Rimski drum od Carigrada do Beograda, popravljajući ga i kaldrmišući oštećene dijelove grubo tesanim kamenom sve do Beograda. Sem toga, u ovim krajevima građeni su i potpuno novi putevi. Pojedinim selima duž glavnih drumova stavljano je u zadatak da prave i održavaju puteve, a u naknadu za tu uslugu stanovnici su oslobađani vanrednih nameta. Kola koja su prevozila putnike mogla su za mjesec dana da prevale put od Beograda do Carigrada. SELIM II je 1566. godine tu razdaljinu savladao za dvije sedmice.

Tokom borbi za Beograd 1521. godine, država je u Anadoliji i Arabiji unajmila trideset hiljada kamila za transport teške vojne opreme.

U Rumeliji i oblasti sjeverno od Crnog mora, teška roba prevozila se teretnim kolima. U planinskim predjelima, mazge su bile uobičajeno prevozno sredstvo. Oko deset hiljada teretnih kola prevozilo je brašno i ječam iz Podunavlja. Persijski karavani su u prosjeku raspolagali sa tri do četiri stotine grla, ali bilo ih je i sa hiljadu pa i više. Ovu stoku pretežno su iznajmljivali turkmenski nomadi koji su je i tjerali.

Da bi osigurali lako i bezbjedno putovanje glavnim drumovima, sami sultani su duž puteva gradili posebnu vrstu prihvatilišta, koja su izdržavali vakufi. MURAT II je, na primjer, 1443. godine izgradio nadomak Jedrena veliki kameni most sa 174 luka, a kod samog mosta podigao je han gdje su putnici mogli dobiti prenoćište i hranu. U 14. i 15. vijeku, gospodari krajišta podizali su slične zadužbine u pokorenim zemljama, a ova jezgra će kasnije prerasti u osmanska kulturna i administrativna središta. Grad Sarajevo se tako razvio oko imareta čiji je darodavac bio pogranični gospodar Isa-beg.

U osmanskom periodu u Bosni je izgrađeno 18 karavan-saraja, 232 gostionice, 32 hana, deset bezistana i 42 mosta.

MEHMED OSVAJAČ je u svojoj vakufiji naglasio da se prema svim putnicima koji odsjednu u hanu mora lijepo postupati i da se svim njihovim potrebama mora udovoljiti. U hanovima su se tri dana besplatno dobijali hrana i smještaj, a potom su putnici bili dužni da nastave put. Dvorište velikog karavan-saraja u bugarskom gradu Tatar-Pazardžik moglo je da primi pet do šest hiljada konja. Sluge su danonoćno primale putnike, ne praveći nikakvu razliku. Po zalasku sunca, svakom gostu bi donijeli posudu čorbe, veknu hljeba i svijeću, a svaki konj dobijao je po torbak ovsa. Svakog jutra gostioničar bi glasno upitao namjernike da li im je nešto nestalo. Ukoliko bi otvorio kapije a da to ne učini, smatrao se odgovornim za svaku nestalu stvar pa je morao sam da je nadoknadi.

Izaslanik Svetog rimskog carstva koji je 1555. godine putovao za Carigrad konjskom zapregom, opisao je karavan-saraj u Nišu, žaleći se da se tamo “ništa ne može učiniti nasamo: sve je otvoreno i svak može da vidi šta onaj drugi radi”. Ali je zato visoko ocijenio tamošnji han. “Ovaj han raspolaže sa više posebnih odjeljenja za smještaj gostiju. Svako ima pravo da ih koristi, bio hrišćanin ili Jevrejin, bogataš ili siromah, svima su jednako dostupni. Osjećao sam se tamo kao da se nalazim u dvoru nekog princa”.

Halil INALDŽIK, Osmansko carstvo