Šah i fukara

Bio nekakav šah, pa kao šah imao prekrasnih palača, a blaga – ni sam nije znao koliko. Jedne večeri sjedio je on na divanhani jedne svoje palače i zamislio se u teške misli. Kiša je pljuštila kao iz kabla, a po onom blatu i pljusku tapao nekakav čovjek, pa pjeva što mu grlo daje. Na njemu su gaće i zaprljana košulja, opasao se izderanim pojasom, a preko glave i golih ramena prebacio vreću da ga, kako tako, štiti od pljuska i nevremena.

Kada ga šah ugleda, vrlo se začudi i reče sam u sebi: “Doista je čudnovato da je ovaj siromašan čovjek tako veseo i da po takvom nevremenu pjeva, a ja kao kralj moćne države ne mogu da se razveselim”. On zapovijedi svojim kavazima da dovedu onoga čovjeka. Kad su ga doveli, reče mu šah: “Kako možeš po tomu nevremenu pjevati, a ja, tvoj kralj i gospodar, ne mogu da se razveselim”? Fukara se nasmije pa reče: “Ja pijem, pij i ti pa ćeš se razveseliti”.

Šahu se to svidi. On zapovijedi da mu donesu pića te stane piti. Ne bi zadugo, šah se razveseli jer se opio pa zapjeva sa onim čovjekom. Kasno u noć, nadari šah fukaru i legne na počinak. Kad bi drugi dan ujutru, probudi se šah mahmuran i osjeti tešku bol u glavi i nogama. Sad on zapovijedi da mu dovedu onoga čovjeka pa kad su ga doveli šah mu reče: “Glava me boli”.

“I mene” – odgovori ovaj.

“Pa kako se ti liječiš”?

“Ja opet pijem. Pij i ti i neće te glava boljeti”.

Šah posluša i stade opet piti. Ne bi dugo, a šah ozdravi i stade pjevati i veselo potcikivati. Treći dan pozove šah opet onu fukaru pa mu reče: Mene i danas glava boli! “A ti opet pij”, odgovori onaj. “Pa, dokle će to tako trajati”, rasrdi se šah. “Dotle dok ne dotjeraš dokle sam i ja dotjerao”, odgovori propalica i ode svojim putem.