Bijela zmija

Katolički narod u Banjojluci vjeruje da ima pod kućnim ognjištem zmija koja kući donosi sreću. Pripovijedaju da je aršin dugačka i bijela kao snijeg i da obnoć, kad ukućani usnu, izađe i pjeva. Narod je veoma štuje i čuva, jer drže da će sreća ostaviti kuću ako je ubiju. U Ljubinju vele pravoslavni da bi umro kućni domaćin ili domaćica ako bi zmiju na ognjištu ubili. Ako ondje nađu zmiju u kući, izgone je kađenjem.

I u čajničkom kotaru kažu da ima svaka kuća po jednu zmiju koju zovu kućnicom ili kućarušom. Na mnogim mjestima hrane je mlijekom.

U Bistrici kod Prijedora razlikuju kućnu i bijelu zmiju. Ako ko ubije kućnu zmiju, umrijeće neko iz kuće prije godinu dana. Sretan je ko ugleda bijelu zmiju. Ako je uhvati pa je svari, čorbu od nje pije a meso baci, onda će znati travu od svake bolesti. U Varešu kažu katolici tome slično. Ko pojede bijelu zmiju, može znati sve lijekove i sve što biljke i životinje govore.

U Ljubinju kažu pravoslavni, a u Kreševu katolici, da je kućna zmija crna. U Tešnju kažu pravoslavni da je šarena. U zadnjemu mjestu drže da je velika grjehota ubiti zmiju koja se nađe u sijenu ili u bešici, gdje malo dijete leži. Ako zmiju u bešici ubiješ, umrijeće ti dijete. Muhamedanci u Jezeru naprotiv ubiće prvu zmiju što je vide u proljeće jer, vele, da bi odnijela snagu onome koji je vidi ali je ne ubije.

Glasnik Zemaljskog muzeja (1894)