Ljeljeni u Bosni i Hercegovini

Mahmud-aga Hanjalić ubio je ljeljena 1814. godine, u Hercegovini u ljubuškom kotaru, u selu zvanom Otoka. U tom mjestu priča narod kako je rečeni Mahmud-aga klanjao ićindiju na jednoj humci pokraj sela, kad u isto doba natjeraju vižlad iz ljubuškog luga jednoga ljeljena, kojega on klanjajući smotri. Predavši selam, odmah zgrabi dugu pušku pa opali na ljeljena i tu ga ubije. Zato se i sada zove rečena humka Ljeljenova glavica.

Dalje priča se kako je 1865. godine ubio jedan spahija u vlaseničkome kotaru jednog ljeljena, ali se sumnja da je isti ljeljen prešao iz Srbije. Taj slučaj javiše onda u tadanjim bosanskim službenim novinama, zvanim Bosna.

Istina, ima više godina otkako se ne viđaju ljeljeni nigdje u Bosni i Hercegovini te bi mogao neko pomisliti da ih nije nikad ni bilo. Nema ipak sumnje da su nekada ljeljeni u velikoj množini obitavali po svim bosansko-hercegovačkim planinama i lugovima, osobito u Posavini, oko Drine i sredinom travanjskog okružja oko Kupresa i nadomak Kulen Vakufa i Petrovca.

Imadu dva temeljitija dokaza da je bilo mnoštvo ljeljena u našemu vilajetu. Prvi je znak to što se i danas svugdje po svim velikim šumama i lugovima u zemlji nalazi i izorava iz zemlje ljeljenovih rogova, od kojih je već do sada mnogo stavljeno u zemaljski muzej. Drugi je znak to da se mnoga mjesta, šume i planine u Bosni i Hercegovini zovu Ljeljenovac, Ljeljenovača, Ljeljenov klanac, Ljeljenova glavica, Ljeljenova poljana i tako dalje.

Među narodom nekoji ljudi misle i pričaju da su s tri uzroka izginuli ljeljeni u Bosni, a to je radi lova, što je prije nekad došla velika bolest od koje su izginuli listom svi ljeljeni i konačno što je prije 100-150 godina bila za nekolike zime velika studen i vanredni snijeg, te ušljed toga da su se ljeljeni u Bosni zameli.

Ja mislim ušljed drugog i trećeg uzroka da se nijesu iskorijenili ljeljeni u našem vilajetu već da je pravi i najprvi uzrok bio što se nije znao lovu red, već je išao svak i u svako doba u lov, kako je ko hotio, te i ubijao muško, žensko, malo i veliko. Mislim da se nije zaboravilo kako je od starine bio u Bosni lov: tu je bio u svoj zemlji skoro svako lovac, uopće se nosilo oružje, a lov je bio kao prva i najznamenitija narodna svetkovina. Može se reći, do uoči okupacije da je nosio oružje svako, samo ako je mogao veliku pušku nositi.

Nije dakle ni čudo što su ljeljeni iskorijenjeni u Bosni i Hercegovini. Nadajmo se da se nađe u monarhiji koji plemeniti dobrohotnik pa da iz svog zvjerinjaka pošalje u naše planine bar nekoliko ljeljena i košuta. Ja držim da bi se kroz nekolike godine opet zametnulo sjeme, te se ljeljeni plodili, kao što su i prije.

MEHMED KAPETANOVIĆ-LJUBUŠAK (1889)


Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika 
Kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi
(Njima Ljudima)
Pa donesoše ognjeve i spališe 
šumu do korijena
Te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku
(I rastrkaše se na sve četiri strane)
Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto 
u iskrslo kamenje
(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele
(U ono okrilje iz zapamćene priče 
iščezlih otaca i djedova)

MAK DIZDAR

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s