Prijedorski Kapetanovići

Prema podacima koje je prikupio i objavio HUSNIJA KAMBEROVIĆ, krajem 19. i početkom 20. vijeka, na području Prijedora dvanaest zemljoposjedničkih porodica posjedovalo je 44.263,973 dunuma obradive i neobradive zemlje. To su bile begovske porodice: ČIRKINAGIĆ, BAHLAGIĆ, BEŠIREVIĆ, CERIĆ, CRNALIĆ, DŽIHIĆ, DŽINIĆ, HADŽISELIMBEGOVIĆ, HASANAGIĆ, KAPETANOVIĆ, MANDIĆ i SITNICA.

Najznačajnija prijedorska porodica bili su Kapetanovići, a prezime su dobili po kapetanskoj dužnosti koju su u tom gradu obavljali od sredine 18. vijeka pa do 1835. godine, odnosno do ukidanja tamošnje kapetanije. Po HAMDIJI KREŠEVLJAKOVIĆU, oni potiču iz Like, sa područja Udbine. Izvjesni Pašo naselio se na prostor današnjeg Prijedora pa su se njegovi potomci u prvo vrijeme prezivali Pašići. Identično porodično predanje o Paši iz Like zabilježio je 1891. i SIMO STOJANOVIĆ. Sin spomenutog Paše zvao se Šaban i bio je prijedorski kapetan od 1757. do 1795. godine. Njegov sin Ibrahim nastradao je u epidemiji kuge 1825, a posljednji prijedorski kapetan bio je Mehmed-beg Kapetanović koji je umro 1860. godine.

Kapetanovići su zadržali ugled i imetak i po uspostavi austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini pa se tako u izvještaju Šerijatskog suda iz 1908. nazivaju “prvom familijom u Prijedoru”.

Posjedovali su prostrane zemljišne posjede oko grada, najviše u Gornjem Jelovcu i Donjim Garevcima. MEHMED-BEG KAPETANOVIĆ, sin Ahmed-bega, početkom 20. vijeka imao je u ta dva sela 1.329 dunuma begluka a raspolagao je i sa 74 kmetska selišta u Cikotama, Brezičanima i Kozarcu. On će 1908. godine biti sudionik svojevrsnog skandala koji će dovesti i do razdora u ovoj porodici.

Mehmed-beg je, naime, bio oženjen Kanita-hanumom, kćerkom ALI-BEGA SULEJMANPAŠIĆA iz Bugojna. Imali su četvoro djece i bili “materijalno dobrostojeći” pa je Mehmed-beg od svog imetka ubirao godišnje prihode od 8 do 10 hiljada kruna. On je 1905. u Gornjem Jelovcu otvorio dućan i angažovao LUKU BABIĆA da rukovodi tim poslom. No, Babić je naredne godine preminuo, a Mehmed-beg je, kako se kaže u izvještaju Šerijatskog suda, prihvatio njegovo troje djece i sa udovicom NATALIJOM BABIĆ “sklopio uže poznanstvo” pa pokušao da pred tim sudom s njom sklopi i brak. Na to je ljutito reagovala njegova majka.

“Do pred 3 godine bio je rečeni Mehmed-beg u svakom pogledu hvale vrijedan, a osobito sa ekonomskog stanovišta, a sada je po svoj prilici zanemario svoj imetak i počeo propadati, jer je mati istog 16. 8. 1908. kod ovog suda podnijela prijavu da se rasipnikom proglasi, a to njegovo materijalno nazadovanje počimlje odkako je sa rečenom Natalijom uže poznanstvo sklopio”, stoji u dokumentu Šerijatskog suda.

Natalija Babić je stoga optužena za “širenje nemorala” pa je protiv nje austrijskim vlastima podnijeta prijava koju je podupirao i tadašnji gradonačelnik Prijedora HUSREF-BEG KAPETANOVIĆ, inače amidžić “mladoženje” Mehmed-bega. Očekujući da će vlasti Nataliju “protjerati ako ne iz Bosne i Hercegovine, a ono sigurno iz Jelovca”, prijedorski Šerijatski sud je, na zadovoljstvo majke i rodbine, odbio da dozvoli vjenčanje. Mehmed-beg, međutim, nije odustajao. Kad već nije mogao da se vjenča u Prijedoru, učinio je to na drugom mjestu. Tako su se Mehmed i Natalija, na zgražavanje Kapetanovića, vjenčali 28. septembra 1909, pred šerijatskim sudom u Sanskom Mostu.