Amerikanizacija Jugoslavije (1)

Šezdesete godine 20. stoljeća predstavljaju burni period hladnoratovskog desetljeća obilježen neprekidnom borbom supersila. U tom razdoblju radi se na amerikanizaciji svijeta kroz dugoročne i kratkoročne ciljeve. Trebalo je svijet oblikovati po američkom modelu i istovremeno podrivati komunističku ideologiju. Odmah nakon raskola sa Staljinom 1948. godine započinje i amerikanizacija jugoslavenskih prostora.

Po američkom konceptu, potrošačko društvo u Jugoslaviji brzo se razvijalo. Evropski konzumerizam je zamijenjen američkim Marshallovim planom, kada je stvoren novi potrošački identitet. Otud francuski režiser JEAN-LUC GODARD govori o novom potrošačkom društvu kao o „djeci Marksa i Koka-kole.“ O pedesetim i šezdesetim godinama govorimo kao o zlatnom dobu potrošačkog društva. To društvo bilo je bogatije na Zapadu, siromašnije na Istoku, a Jugoslavija se nalazila – negdje u sredini. Svima je bila zajednička opsjednutost Amerikom koja je bila mjera stvari. Konzumerizam koji je zapravo produkt masovne proizvodnje i kapitalizma 20. stoljeća postaje u Jugoslaviji dijelom socijalističke svakodnevnice. Potrošačko društvo, po američkom modelu, smatrano je za važno oružje u hladnom ratu.

Sociolog DAVID RIESMAN u svom satiričnom eseju iz 1951. pod naslovom „Najlonski rat“ opisuje bombardovanje Sovjetskog Saveza američkom robom kao što su najlonke, cigarete, satovi i sl. na šta Sovjeti uzvraćaju bombardovanjem Amerike sa konzervama kavijara, bundama i hiljadama kopija Staljinovih govora. On je dao naslutiti da će konzumerizam biti iskorišten za dobijanja srca ljudi.

Vrijeme „zlatnog doba“ potrošačkog društva u Evropi koincidiralo je sa rastom standarda u Jugoslaviji. U razdoblju od 1958. do 1964. godine jugoslovenski BDP je povećan za 80% a industrijska proizvodnja je rasla po stopi od 12% godišnje. Ipak, treba napomenuti da je Jugoslavija bez obzira na privredni rast, prema stepenu razvijenosti bila na dnu evropske ljestvice. Prema časopisu Time jugoslavenska se ekonomija nalazila u haosu. Rasli su vanjski dugovi i nezaposlenost, prosječna plaća iznosila 53 dolara mjesečno, a cijene hrane povećavale su se na godišnjem nivou i do 100% (luksuznije namirnice). Po ocjeni tog časopisa, takvo je stanje “bilo rezultat stalnog balansiranja Jugoslavije između željezne komunističke kontrole i flertovanja sa kapitalizmom“.

Jugoslaveni su za razliku od onih koji su živjeli sa druge strane „željezne zavjese“ mogli uživati u brojnim zapadnjačkim proizvodima kao što su cigarete (Winston, Chesterfield, Salem…), luksuznim alkoholnim pićima (Johnny Walker, Martel, Bacardi..), kozmetici (Helena Rubinstein, parfemima Chanel, Dior, Nina Ricci), konzerviranoj hrani, čajevima i kafi, satovima i drugim stvarima. Novine su reklamirale tu vrstu proizvoda tako da se i na taj način etablirao zapadni potrošački kod.

U to se vrijeme moglo kupovati preko kataloga Quelle koji se reklamirao u dnevnoj štampi kao katalog u koloru sa oko 25.000 artikala. Također, 1963. godine u beogradsku zračnu luku slijeće prvi Pan Americanov avion koji je letio oko svijeta. Reklamiranje Pan Americanovih letova bilo je zastupljeno u jugoslovenskoj štampi.

Po svemu sudeći, društvo šezdesetih godina u Jugoslaviji karakteristično po „samoposlugama, putovanjima oko svijeta, luksuznim stranim pićima u trgovinama i kupovinama preko kataloga“ bilo je potrošačko društvo. U takvoj Jugoslaviji, sa jakim političkim ali i kulturnim vezama s Amerikom, javilo se društvo s američkom svakodnevnicom. Bio je to rezultat američkog kulturnog imperijalizma koji je bio usmjeren ne samo na ideološke neprijatelje već na cijeli svijet. U njegovom širenju veliku ulogu imali su i razni veliki sajmovi, izložbe koje su prikazivale najnovija dostignuća i materijalno bogatstvo zemalja na posebnim nacionalnim paviljonima. Predsjednik DWIGHT EISENHOWER je 1954. godine započeo „potrošački orijentiranu ofanzivu“ čiji je direktni efekat bilo i pojačano učešće Amerike na službenim sajmovima. Ljudima se servirala slika o Americi kao o zemlji slobodnih ljudi koji žive u miru i komforu.

Na sajmovima su prikazivane „tipične američke kuće“ sa raznim električnim pomagalima, namještajem, automobilima i slično. Ljude je to fasciniralo, pa su čak i oni koji sebi nisu mogli priuštiti ništa od toga rado odlazili da posmatraju. Američki način života ljudima je izgledao dobro i primamljivo. SSSR i Amerika potpisuju Sporazum o kulturnoj saradnji 1958. godine, a kao rezultat toga već iduće godine održava se Sovjetska izložba u njujorškom Coliseumu, a američka u Sokolniki parku u Moskvi. Iako je namjera bila da se promoviraju naučna, tehnološka i kulturna dostignuća dvije zemlje, zategnuti politički odnosi pretvaraju izložbe u još jedno hladnoratovsko bojno polje.

Elvira DIZDAREVIĆ

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s