Džisri Sana i Kamengrad

Kod današnjeg sela Tomine bio je most preko Sane, a do mosta kamena kula na četiri boja. Ta se kula zvaše oko 1785. Miralbegova kula. Do kule je bio utvrđen odžak u kome je rezidirao kapetan, koji je čuvao most s nešto vojnika. Kapetani su bili iz porodice Kurbegovića, koji su došli ovamo nakon pada Knina u mletačke ruke. Popis po kome su 1833. bila tu 2 topa, broji Džisri-Sanu u gradove, a ovo je zapravo bila palanka. Napuštena je 1838. godine. U ovom popisu navedena je kao Kal'ai-Sana. Godine 1934. porušeni su i zadnji ostaci te kule.

Odmah iznad Tomine, poviše lijeve obale Sane, vide se ruševine grada Kamička. U 18. stoljeću Kamičak je u sastavu ključke kapetanije, na teritoriju kliškog sandžakata, a Tomina u sastavu kamengradskog kadiluka, na teritoriji bosanskog sandžakata. Prema tome je iznad Tomine prolazila granica između ova dva sandžakata, kao što je slučaj između Jajca i Jezera. O posadi na Kamičku ima podataka iz 18. stoljeća i to između 1707. i 1824, ali je grad napušten prije 1833, jer ga nema u službenom popisu. Ovo navedoh, da se zna da Kamičak i Džisri-Sana ili Kal'ai-Sana nisu identični, piše HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ u radu Stari bosanski gradovi.

VJEKOSLAV KLAIĆ koji 1878. opisuje Bosnu bilježi tek to da je Sanski Most, udaljen dva sata od Starog Majdana, “varošica muhamedovska u plodnoj ravnici kraj Sane, sa nekoliko dućana i zapuštenim gradićem”.

Kamengrad u župi Sana, posjed knezova Blagajskih – po Kreševljakoviću – prvi put se spominje 1374, a sva je prilika da je sagrađen iza 1346. Turci su ga zauzeli 1463. i smjestili u njega posadu. Preko 150 godina bijaše ovo važan grad kao polazna točka četovanja i ratovanja još po preostaloj Hrvatskoj i dalje. Zbog toga se i nastojalo da se grad otme od Turaka. O tome se osobito snovalo 1524. Gradom je zapovijedao dizdar. U varoši pod gradom je sijelo kadije i kapetana.

Nakon zauzeća Bišća i drugih gradova na Krajini izgubio je Kamengrad svoju važnost i otada se nalazi u opadanju, a pogotovo nakon prenosa stolice kadije i kapetana u Stari Majdan u drugoj polovini 18. stoljeća. Grad je tako opao, da mu se danas podor ništa ne razlikuje od podora gradova, koji su prepušteni zubu vremena još u 15. stoljeću.

Posadom je zapovijedao dizdar. Jedan kamengradski dizdar nepoznatog imena pao je kod Krupe 1692. godine u svatovima koje je dočekao i razbio vojvoda MIJAT VIDAKOVIĆ. Godine 1828. bio je dizdar Mehmedaga, sin Muhamedov. Od dizdara mnogo se više i češće spominju kamengradske age i kapetani. Gradska posada dobijala je platu u 16. stoljeću, prema jednoj turskoj ispravi od 12. safera 974. (29. avgusta 1566), iz prihoda sarajevske voskarnice i mukata fojničkih i kreševskih rudnika.

KAMENGRAD (Putopis Benedikta Kuripešića 1530)

Bosanski vezir naredio je 27. jula 1693. jajačkom kadiji da se pobrine za ljude i konje koji će prenijeti u Kamengrad i susjedne palanke pet tovara baruta. U ovo je doba prijetila opasnost ovome kraju od Austrijanaca. Kako je pri kraju 18. stoljeća postao Kamengrad bez važnosti, najbolje nam svjedoči onaj anonimni opis Bosne u kome se ovaj, nekoć tako važni grad, uopće ne spominje. To nam kaže i popis od 1833. godine, u kom su navedena u ovom gradu samo 3 topa. Uz Kamengrad je vezan prvi spomen naše narodne pjesme, pa je po tome ovaj grad važan i u našoj kulturnoj historiji, zaključuje Kreševljaković.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s