Domaćin

Krčme su se u Srbiji, u Bosni i u Hercegovini do skora gotovo samo u pjesmama spominjale, a onako ih nije bilo nigdje u zemlji, osim gdješto po varošima (na primjer u Sarajevu) i u Srbiji pored Save i pored Dunava, ili po planinama, kud nema sela. Kad ko putuje preko zemlje, on ide na konak u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kuću, pa pita može li noćiti, a domaćin mu ili ko drugi iz kuće kaže: “Možeš, brate, s drage volje i dobro došao”! Ili mu kaže da ne može, jer nema sijena za konje ili drugo što, nego ga uputi gdje može noćiti. Kad ide mnogo ljudi zajedno, a oni se razdijele po kućama.

Svaki će domaćin primiti rado na konak svakoga putnika, ugostiće ga kao najboljeg svoga prijatelja i poznanika. Ako se dogodi da domaćin nema u kući rakije ili što drugo, a on otide svome susjedu ili čak u drugo selo, te uzme u zajam i časti gosta.

U gdjekojim gazdinskim kućama gotovo svaki dan ima gostiju, na primjer danas pop, sjutra kaluđer, preksjutra Turčin ili kakav prosjak i tako dalje. Gdje ko noći, odande ga ujutru ne puštaju dok ne ruča, a na užinu se svraćaju putnici opet tako po selima. Dosta puta se čovjek svrati u kakvu kuću, da se napije vode ili da zapali lulu, a žene ga pitaju da nije gladan i nude ga da sjede malo, da mu dadu što da použina.

Mnogi begovi po Bosni imaju uz kuću osobiti konak gdje dočekuju goste. U takovom konaku može čovjek biti ako hoće mjesec dana, davaće mu jednako jelo i za njega i za konja, bez dinara, osim ako što pokloni slugama kad pođe.

Vuk KARADŽIĆ, Život i običaji naroda srpskoga

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s