Bosanski savjeti za sreću

Photo by F T on Pexels.com

Bogato narodno blago, čini se, nudi rješenje za sve naše nedaće. Brojne su prečice do sreće, samo ih treba otkriti. U tome nam, vjerovalo se, mogu pomoći i različite travke, zvijezde ili hladna voda. MUHAMED FEJZI KULINOVIĆ prikupio je krajem 19. vijeka tek dio ovih bosanskih recepata za sreću. Objavljeni su u Glasniku zemaljskog muzeja davne 1898. godine, uz napomenu autora da bi se “moralo više pripaziti na narodno praznovjerje jer će se u njemu naći mnoga nit koja se vuče do nas sve od drevnih vremena”.

Cura koja nema mušterije neka nahvata omahe (kapljice koje prskaju s mlinskog kola). U tu omahu neka metne šareno jaje, pa neka se umiva tom vodom sedam jutara prije sunčevog izlaska. Ako to uradi, neka se ne brine za mušterije: navaliće kao pčele na med. Trava kupina ima tu moć da se oko djevojke koja je nosi kupe mušterije, pa je sva prilika, da će se vrlo brzo udati. Veoma je dobro nositi uza se travu koja se zove zlatoglava. Ova trava ima to svojstvo da gledaocu prikazuje djevojku lijepom.

I car-travu nije ružno uza se držati jer se vjeruje da će se ona djevojka koja tu travu nosi, činiti momcima carem djevojačkim. Cura za koju momci slabo znaju, neka se na Đurđev dan, prije zore, umije hladnom vodom i rekne: ,,Ja se umih svojim dinom, božijim sinom (suncem), zvijezdom danicom, svega svijeta zjenicom.” Kada se oblači, neka govori ovo: „Ja obukoh bijelo na crveno, ja pomamih malo i golemo, ko dragi na pohodu, ko pčela po rodu.” Kad se pak umiješa među cure, neka rekne: „Po livadama i gorama ovce, od mene je obasjalo sunce, nit’ znao dragi za bolju, niti znao za goru, veo za me ko za gorsku vilu.”

Uoči Đurđeva, podrežu se dva listića trave vlasulje, i to u prvi mrak. Jedan se listić omota zlatnom žicom, drugi svilenom. Zlatni predstavlja sreću, a svileni nesreću. U jutro na samo Đurđevo, gleda se koji je listić veći. Ako je veći onaj zlatni, to će se djevojka koja je te listiće podrezala i podvezala – sigurno udati. Ako pak svileni, slaba joj nada. Nekoje djevojke rade i ovako: Svežu se halke na sokačnim vratima uoči Đurđeva dana dana svilenom niti, pa se čeka ko će sjutra prvi prekinuti svilenu nit. Ako je prekine muško, udaće se. Ako je žensko, tada neće biti najbolje. Dobro je da cura i ovo uradi: neka se na Đurđevo uhvati za strehu pa neka rekne: „Ne drmam strehom, vec svojom srećom! Nit’ se zapali na zemlji travica, nit’ na gori listak, ni na vodi pjenica, već za mnom dragog srce i džigerica.”

Nemojte se, cure, u noći ogledati, ako vam je stalo do vaše ljepote, jer vile nose ljepotu s onog lica koje se po noći ogleda. Djevojka ne smije nikada utrnuti svijeću, jer je tijem oslijepila sreću svoju. Ne valja curama gledati kad sunce zalazi, ali je vrlo dobro gledati kada sunce izlazi.

Ako cura, dok je kod matere, ruži hizmećara (slugu ili služavku), biće joj – ako je hizmećar žensko – ljuta svekrva. Ako je pak muško, biće joj zla djeca. Koja djevojka u akšam (prvi mrak) pjeva, plakaće u sabah (zoru) kad se uda. Ništa ne može nauditi toliko sreći djevojačkoj koliko to kad joj se pomiču kose ispod nogu. Zato dok se cura počešlja, neka pokupi svaku vlas i baci u vatru.

Nipošto ne daj, djevojko, da ti druga pere rublje, jer ako bi ga druga oprala u vodi u koju bi metnula četrdeset igala, ne bi se ti nikad za života u sreći smirila. Djevojka koja se rado svađa s materom, imaće inoču. Svađa li se koja cura sa svojom braćom, naći će u sreći pastorčadi, to jest udaće se za udovca. Na koju će se stranu djevojka udati, kuša se i barutom (puščanim prahom). Na Đurđev dan metne se tevsija djevojci na glavu i na tevsiju se stavi malo baruta; druga cura pripali taj barut i gleda na koju stranu odlazi dim. Na koju stranu bude dim odlazio, na onu će se stranu udati ona koja je tevsiju na glavi držala.