Novi na Uni

Novi (Novigrad, turski Novin) na Uni kraj ušća Sane spominje se 1280. kao Novum castrum (Novigrad), a pripadao je knezovima Blagajskim, i početkom 16. stoljeća došao je u vlast NIKOLE ZRINSKOG. Zajedno s Kostajnicom pao je u turske ruke 1557. godine. Prvih godina turske uprave u Novom brojila je posada 200 pješaka i 200 konjanika. Novski zapovjednik Veličan-aga i Henslan, vojvoda Kostajnice, udarili su na Steničnjak.

Godine 1577. sagradio je u Novom preko Une drveni most FERHADBEG SOKOLOVIĆ da prevede vojsku u Hrvatsku. Godine 1578. izgubiše Turci Novi, ali ga ubrzo ponovo osvojiše. U vrijeme četovanja na Krajini, o kome pjevaju mnoge naše junačke pjesme, bio je na glasu uhoda Višić iz Novoga i zalazio je čak u Modrušu, gdje ga 1642. uhvatiše ljudi VUKA FRANKOPANA i po nalogu svoga gospodara živoga nabiše na kolac. Prvu opširniju vijest o gradu u Novom nalazimo u putopisu EVLIJE ČELEBIJE. Tu stoji:

“Tvrđava je kraj Une na jednom zelenom mjestu na četiri ugla, vrlo tvrda i stara zgrada. S jedne strane teče Una, s tri strane je jarak. Pred vratima je viseći most. Nad posadom od 200 vojnika-junaka je kapetan. U gradu je nekoliko malih topova, dosta municije, ambar za hranu, do stotinu slamom pokrivenih kuća, jedna džamija”.

Ovako opisani grad zove Evlija Kok-Novi i kaže da ga je sagradio hrvatski zapovjednik. Ovaj Evlijin Kok-Novi je Novi Novi, dok je Stari Novi bio na brežuljku na desnoj obali Sane uz željezničku prugu u Bosanskom Novom. Tu se još i sada vide temelji stare kule, po kojoj se i brežuljak zove Kulsko brdo. Hrvatski ban ADAM BAČAN osvojio je 1693. Novi, i da se grad što bolje sačuva, odrediše hrvatski staleži da tu odsad stoluje MIHO VIDAKOVIĆ, podzapovijednik hrvatske krajiške vojske. Godine 1697. obilazili su povjerenici bečkog cara novoosvojene gradove u Pounju. U izvještaju toga povjerenstva ima kratak opis Novog, koji će nam dopuniti Evliju. Bijaše to maleno naselje, opasano drvenom ogradom i nasipom od zemlje. Usred toga nasipa bijaše manji, od drveta i zemlje sazidani gradić, a u njemu čardak. Kameni gradić s kulom na Kulskom brdu razoren je toga vremena namjerice, da ne bi bio uporište, ako u slučaju borbe padne Turcima u ruke.

Karlovačkim mirom pripade Novi Porti, ali joj bude izručen nakon dugog natezanja tek 1703. Iza toga do četrnaest godina (1717) navali na Novi ban Drašković, ali ga tu porazi kapetan ALAJBEG CERIĆ. Četiri godine iza ove navale bude grad u Novom nešto popravljen. Bosanski kapetani, age i zapovjednici, uvidjevši opasnost, zatražiše u Stambolu dozvolu da o svom trošku sazidaju grad od kamena na mjesto onog od drveta i zemlje, što im bude naročitim fermanom dozvoljeno 1726. Novi je grad bio ozidan od tesana kamena sa pet kula, a zatvarao je površinu od 18051 četvornih aršina. Na tom su gradu bila dvoja vrata. Na ovu tvrđavu odnosiće se ono, što piše u anonimnom opisu o tvrđavi u Novigradu, kako je vrlo tvrda, vodom opkoljena (što je u stvari i bilo) i da ima 16 topova.

Na ovom su gradu vršeni popravci u godinama 1765—1766, i 1783. Godine 1765. pribavljena je građa i nešto se radilo. Lađama je donošen kamen, pijesak i ostali materijal. U svemu je izdano 559 groša iz državne blagajne. O tome je napisana isprava pred kadijom kostajničke bekije (1. decembra 1765), a kao svjedoci fungirali su: Alijaga iz Kozarca, Ibrahimaga i Šejh Osman efendija iz Prusca, Husein, Ibrahimbeg i Abdul-muminbeg, sin Ibširkapetanov iz Ostrošca, Sulejman iz Stine i mimar Mehmedaga. Pravi je rad obavljen iduće godine. Radili su ovdje lagumdžije iz Fojnice i 15 majstora iz Mostara. O popravku je vodio nadzor novski kapetan MEHMEDBEG CERIĆ.

Zauzevši maršal Laudon Dubicu 26. augusta 1788, opsjede Novi i nakon duže opsade i dosta prolivene krvi predade se Novi 3. oktobra iste godine. Cijela posada (591 borac) s kapetanom Mehmedbegom bi zarobljena, a kako Novi nije bio evakuiran prije početka opsade, zarobljeno je 663 žene i 827 djece. Prema dogovoru o predaji grada, otpremiše austrijski vojnici žene i djecu prema Prijedoru i predadoše ih Turcima.

Nakon Svištovskog mira 1791. predadoše Austrijanci i opet s natezanjem Novi Porti 1795. godine. Grad je pronađen 1838. u dobru stanju i zadržan u uporabi. Od novskih dizdara poznati su mi: Arslanaga (1693), Omeraga (1735) i Halilaga (1737). Godine 1833. bilo je u Novom 11 topova, od kojih je bio samo jedan neispravan.

Hamdija KREŠEVLJAKOVIĆ, Stari bosanski gradovi

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s