Ustanička Dubica (2)

Napad Njemačke na Sovjetski Savez 22. juna 1941. dodatno je ubrzao pripremu ustanka na području Dubice. Krajem juna se i pročulo da je buna već počela. MIRKO BAŠIĆ se prisjetio kako je, potaknut glasinama, iskopao skriveni karabin i sa grupom ljudi krenuo ka Međuvođu, ali ih je učitelj iz Mrazovaca NIKOLA LUKETIĆ presreo i zaustavio. “U stalnom smo iščekivanju i skoro ništa ne radimo. Čekamo da dopre glas o ustanku”, opisuje Bašić te dane u prilogu Ustanak u Ševarlijama i Johovi.

Po dubičkim selima stvorena je mreža vojnih povjerenika, s teškom mukom prikupljaju se oružje i municija, na radio aparatu u Mrazovcima slušaju se i prenose vijesti. Ti povjerenici u dubičkom srezu bili su DRAGOJE MILJATOVIĆ ŠVARC (Međuvođe), DRAGOJE RUČNOV (Mirkovac), STEVO BOKAN (Mlječanica), već pomenuti NIKOLA LUKETIĆ (Mrazovci), VELJKO ZEC (Strigova i Slabinja), JOVO GAVRILOVIĆ (Kadin Jelovac i Sreflije), SLAVKO LUKAČ (Aginci i Kruškovac), MILE RUSIĆ (Vlaškovci), DUŠAN KOS (Bjelajci), MILOŠ BAJALICA (Bačvani), DUŠAN ARSENIĆ (Johova), RADOJA BATOS (Donji Jelovac) i u samom gradu učitelj FADIL ŠERIĆ.

Komunistička partija je tokom proljeća 1941. stekla pozicije i ljude od povjerenja i u organima nove vlasti. Tako u kotarskoj oblasti rade aktivistkinje i učiteljice DOBRILA STOJNIĆ i GORDANA ĐURICA. Na funkcijama u opštini su simpatizeri partije MUHAREM i HASAN ŠERIĆ, kao i član KPJ MILKO STARVER. Zanimljivo je, takođe, da je i kotarski predstojnik ZDRAVKO FILIPOVIĆ od prvog dana na meti ustaške organizacije koja ga sumnjiči za simpatije prema komunistima. Filipović će sa lokalnim ustašama često ulaziti u konflikte, a sve će kulminirati pravim okršajem u decembru 1941. nakon čega će biti prinuđen da se povuče sa te dužnosti. AHMET ĆELAM, član KPJ, bio je zadužen za nabavku i pravljenje obuće za ustanike. U kući MUJAGE ŠERIĆA, a potom i kod HUSEINA HATIPOVIĆA, bila je skrivena određena količina oružja koje je NIKOLA GRBIĆ prebacivao na Kozaru.

Važno je naglasiti i ovo: kada su nešto kasnije, u januaru 1942, ustaške vlasti u Dubici uhapsile 25 “komunista i simpatizera”, trideset uglednih dubičkih muslimana potpisalo je peticiju za njihovo oslobađanje. Ta rezolucija, kako je nazivaju vlasti NDH, upućena je u Zagreb i svi uhapšeni su zaista i pušteni nekoliko dana kasnije.

Ustaška vlast tokom juna i jula opaža da se na području Dubice nešto dešava. Od doušnika doznaju da je vođa komunista “popov sin, student filozofije BOŠKO ŠILJEGOVIĆ” te da je centar svih aktivnosti selo Međuvođe. Zbog toga 17. jula upućuju zahtjev višim vlastima da brojno pojačaju dubičku posadu.

A onda je osvanuo utorak, 29. jul 1941. U Međuvođe je tog jutra, sa važnom porukom, stigao AHMET ŠEHOVIĆ ŠEHO. Direktiva ĐURE PUCARA STAROG koju je Šehović prenio BOŠKU i MILOŠU ŠILJEGOVIĆU te DRAGOJU MILJATOVIĆU glasila je:

“Odmah otpočeti sa oružanom borbom. Uhvatiti vezu sa Šošom (JOSIP MAŽAR), koji se nalazi na terenu bosanskonovskog sreza, s njim sarađivati i sudejstvovati u akcijama”.

Slučajno ili ne, još dok je sastanak trajao, u Međuvođe je banula ustaška patrola i usmrtila ĐURĐA BURAZORA nakon čega je došlo do prvog oružanog sukoba na području Dubice. Ustaše se povlače ka gradu. Ustanak je i zvanično počeo.

“U tako stvorenoj situaciji, kod seljaka se rodila misao da se odmah krene na Dubicu i da se grad zauzme. Partijska organizacija uviđa da bi realizacija ove zamisli bila kobna za dalji razvoj ustanka. Tako neorganizovan upad u grad rezultirao bi, prije svega, osvetom za sve ono što je narod ovog kraja pretrpio tih nekoliko mjeseci ustaške vladavine. Osveta se ne bi zaustavila samo na pravim krivcima već bi se proširila i na nedužno stanovništvo grada jer bi se pružila mogućnost za opšte divljanje i raspaljivanje zlih strasti”, piše DUŠAN SAMARDŽIJA.

Umjesto napada na grad, tog prvog dana ustanka zauzeta je žandarmerijska stanica u Knežici. Sutradan, 30. jula, najblaže rečeno slabo naoružani ustanici (organizatori znaju za tek sedam pušaka) krenuli su ka Dubici, ali su zaustavljeni na zapadnim prilazima gradu, snažnom mitraljeskom vatrom. Poginuli su LAZO BALABAN, MITAR BASTA i VLADO ČAĐO, svi iz Donjeg Jelovca. U sukobu u Novoselcima, ubijen je jedan ustaša, ali je poginuo i STEVO NIKOLETIĆ iz Mrazovaca. U napadu na Bosansku Kostajnicu 31. jula učestvovali su i mještani sela Babinac, Bačvani, Čitluk, Donja Slabinja i Strigova i tom prilikom poginulo je čak njih sedamnaest.

O ustaničkom zanosu svjedoči broj ljudi koji su se u ta tri julska dana digli na oružje. Na “frontovima” prema gradu (koji će biti predmet žustrih rasprava među ustanicima), na stražama, izvidnicama i u snabdijevanju je blizu 4 hiljade mještana dubičkih sela, naoružanih sa nešto malo pušaka i pištolja i daleko više sjekira, vila i kosa. Na prostoru srezova Novi, Dubica i Prijedor formirana je slobodna teritorija.

Ustaški logor u Dubici na sve strane traži pomoć. “Bosanska Dubica napadnuta. Potrebna pomoć najhitnije. Pomoć upućena iz Hrvatske Dubice nedovoljna”, stoji u depeši od 30. jula, poslatoj u Zagreb. Dan kasnije, dubička oružnička postaja u Banja Luku šalje telegram u kojem stoji da je stanje – zategnuto.

“Od varoši Bosanska Dubica neprijatelj je udaljen 2-3 kilometra. Najveće grupisanje neprijatelja je u Knežopolju…Zapovjednik postaje u Sreflijama narednik Đurić ranjen je i danas otposlat u bolnicu…potrebno oružje i municija”.

U grad kao pojačanje stiže 3. satnija 3. domobranske pukovnije iz Nove Gradiške, a ustaše čine niz zločina nad dubičkim civilima. Natporučnik JOSIP TOMIH, zapovjednik ove jedinice, u svom izvještaju opisuje borbe sa ustanicima, ali i otvoreno kritikuje ustaške zločine.

“Ustaše su bez ičijeg znanja i odobrenja na svoju ruku napali srpske domove i ustrijelili nekog Srbina Vukmirovića, a kad je pritrčala njegova majka da moli za svog sina, ubili su i nju i oboje bacili u rijeku Unu. Druga grupa ustaša napala je srpske domove u selu Špilji i ubila nekoliko muškaraca i jednu ženu. Ovo je puškaranje trajalo do kasno u noć za koje vrijeme ja nijesam mogao da vidim nijednog naoružanog četnika već samo seljake i njihove obitelji koji su bježali od domova da spašavaju gole živote…pljačka i bespravno otimanje vršeno je i u samom gradu, ustaše su upadale u radnje i oduzimale platno, štofove, čarape, cipele, jestiva i sve što im je došlo do ruke, ne štedeći ni živote onih koji su se usprotivili toj pljački”, zapisao je Tomih.

Ustanici su 8. avgusta uputili pismo vlastima u Dubici u kojem su ukazali na zlodjela ustaša i izrazili spremnost naroda da brani svoju slobodu. Odgovor vlasti NDH stigao je deset dana kasnije, u vidu prve ustaško-domobranske ofanzive na ustaničko područje Dubice i Kozare. U toj ofanzivi počinjeni su brojni zločine nad civilima, poput onog u selu Čitluk gdje su 22. avgusta 1941. masakrirane porodice ustanika DUŠANA, MIKANA i MILANA JANDRIĆA. Među 14 žrtava bilo je i sedmoro djece, uključujući i šestomjesečnu bebu. Ustanak, ipak, nije bilo moguće ugušiti. Bez obzira na žandarmerijske stanice, vlasti NDH su svjesne da nemaju kontrolu nad velikim prostorom dubičke opštine Do početka nove ofanzive na slobodnu teritoriju u oktobru 1941, Kozarski partizanski odred (u međuvremenu nazvan Drugi krajiški) već raspolaže sa 510 pušaka, jednim teškim mitraljezom, pet puškomitraljeza i 33 hiljade metaka.

Prostor Bosanske Dubice, naglašavaće stalno Boško Šiljegović, jedan od organizatora ustanka i narodni heroj, do kraja Drugog svjetskog rata – po broju ljudskih žrtava – “postaće jedinstveno područje na tlu bivše Jugoslavije”. Od 33.129 stanovnika koliko ih je bilo uoči rata, njih 17.691 izgubiće živote kao borci ili žrtve fašističkog terora. Potpuno je opustjelo 513 dubičkih ognjišta.

Ustanička Dubica (1)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s