Znamenita varoš Banja Luka

Banjaluka ili Banja Luka, kako ju drugi pišu, po broju pučanstva treći je grad u svoj Bosni i Hercegovini. Stere se duž obala dolnjega Vrbasa od sjevera prema jugu, te sastoji tako rekuć samo od jedne duge ulice, koja se dulji 1 i po sat. Iza Banjaluke uzdiže se liepa planina Osmača ili Osmina. Ova varoš nije iz daleka tako liepa, kano Sarajevo, ali je zato ipak znamenita kao trgovačko mjesto.

Sastoji od dolnje varoši (dolnjega šehera), od tvrđe i od gornje varoši (gornji šeher). Na sjeveru prostire se dolnja varoš, tuj živu kršćani obojega obreda, zatim nešto ciganskih i židovskih porodica. U dolnjoj varoši jesu i stanovi raznih konsula, zatim dvorovi pojedinih muhamedovskih porodica. Iza dolnjega varoša sliedi tvrđa, koja sastoji od stare tvrđave, prilično jake i znatne, zatim od nekoliko uzahnih ulica, gdjeno stanuju većinom trgovci i obrtnici. Tvrđavi na jugu širi se gornji grad ili turski šeher, koji se svršuje turskim grobljem. Kuće banjalučke sve su na jedan kat, nu mnoge su za posljednjih nemira ljuto postradale. Posred ulica ima blata do koljena; s kraja, kuda ljudi hodaju, kaldermano je malim kamenjem. Kažu da je ta kalderma još od Kulina bana, dakle preko 700 godina stara. Na čaršiji to jest na trgu ima mnogo (do 500) dućana, zbitih po iztočnom ukusu od dasaka. U takvom tiesnom dućanu sjedi trgovac čitav dan, pa ustaje riedko i onda kada daje komu robu na prodaju, jer mu sva roba ne stoji dalje, nego što rukom dosegnuti može.

Banjaluku ukrasuju 33 džamije, a od ovih je bila najveća Ferhadija, za koju su govorili da je bila najljepša u svoj Bosni. Ovu je džamiju oko godine 1570. sagradio FERHAD-PAŠA. Potukav naime iste godine u bitci kod Radonje generala EBERHARDA AUERSPERGA, pade u bitci sam Eberhard, a sin njegov Engelbert dopade turskoga sužanjstva. Da bi se robstva oslobodio, platiše njegovi rođaci za njega ucjenu od 30.000 dukata, a tim novcem sagradi Ferhad-paša gore spomenutu džamiju. Za posljednjih nemira izgori međutim krasna Feradija sasvim.

U Banjaluci ima u gornjem šeheru još i kupalište sa toplom vodom. Ovo su sumporne toplice, poznate po svoj prilici već starim Rimljanom. Diele se na dva odjela. Jedan odjel već je ruševina i tuj su nedavno našli do 600 komada rimskih novaca. Drvena zgrada, što je skopčana sa kupalištem, služi za stan turskomu najamniku i za prihodnike, ali ovi ne plaćaju ništa za vodu, jer Turci kažu da ono što Bog i priroda za liek ljudem dade, svakomu bez plaće na korist služiti ima.

Žitelja ima u Banjaluci 14-15.000, najviše muhamedovaca, a najmanje katolika. Katolika ima 1196 duša. Dugo vremena nije smio katolički pop živjeti u gradu, nego je boravio u Rakovcu. Tek godine I860, ustroji se u Banjaluci katolička župa, a u novije vrieme nastaniše se tuj i milosrdne sestre, koje podučavaju mladež obojega spola. I grčko-iztočnjaci imaju svoju crkvu, župu i pučku školu. Veoma je znamenita Banjaluka kao trgovačka varoš. Svojim liepim položajem na Vrbasu, upravo tamo gdje ta rieka ulazi u nizinu, stoji ona kano glavno prometište između nutarnje Bosne, Turske Hrvatske, austrijske Hrvatske i Slavonije. Iz Banjaluke vodi željeznica u Pounje (do Novoga i Dobrima), dobra cesta spaja ju sa Posavinom i Slavonijom (Gradiškom), a druge dvie, nešto gore ceste spajaju ju sa Jajcem i Travnikom, pa tako i sa Sarajevom. Od Travnika je udaljena 18, od Kostajnice 16, a od Gradiške 8 sati. U Banjaluci se na pazaru ili sajmu kupuje i prodaje: žito, duhan, konji, rogata marva, svinje, roba za nošnju, platno, čoha, vuna i druge stvari, kao lule, čaše od kositra, oružje, remenje i razna sitna roba. Na sajmu vidiš mnogo svieta iz varoši i obližnjih sela. Najviše ti ovdje udaraju u oči crvene kape od najtanje čohe, koje su neke kraće, a neke duže, ali sve vise poput prijašnjih serežanskih kapa. Bošnjaci sami zovu te kape hrvatke.

Neki tvrde, da je Banjaluka stajala već za Rimljana i da se je zvala Servitium, ali za to nema nikakovih dokaza. Nu uzmemo li na um krasan položaj te varoši na utoku dviju rieka: Crkvine i Vrbanje u Vrbas, i bogatstvo okolice toplima mineralnimi vodami, raznimi rudami (željezom i štivom), te napokon i ostanke nekih zidina i velikih ploča na brdu Laušu, mogli bismo pristati uz one, koji kažu, da su za ovo mjesto i Rimljani već znali. Banjalučki grad ili tvrđa stoji nekako u sredini varoši, te je sazidan valjda još za bosanskih kraljeva. Koncem 15. vieka padne pod kralja MATIJU KORVINA; nu već godine 1528. ostavi ga gradski zapovjednik ANDRIJA RADATOVIĆ Turkom, ne mogavši ga obraniti. Godine 1688. osvoji ga od Turaka Ludovik princip badenski, nu doskora pade s nova u turske ruke i zalud ga obsiedaše god. 1737 . sa 7000 momaka herceg Hildburgshausen, kojega iste godine dne 4. kolovoza bosanski vezir Ali-paša, došavši tajno preko gora iz Podražice, na banjalučkom polju hametom potuče. Tu padoše generali Duvel i Mailing, a mnogi konjanici i pješaci nađoše smrt u Vrbasu. Turci uzmu Austrijancem 12 topova, tri bombe, 2300 čadora, 15.000 buradi puščanoga praha i množinu raznoga oružja, te spominju rado još danas ovaj boj.

Vjekoslav KLAIĆ, Bosna (Zagreb, 1878)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s