Begovi na području Dubice (1)

Bosanski begovat je od sredine 16. vijeka pa sve do kraja austrougarske okupacije Bosne predstavljao zemljoposjedničku i društvenu elitu. O begovima su vođene (i vode se) brojne rasprave. Nazivani su “posljednjom evropskom aristokratijom”, ali i krvopijama i tlačiteljima. Polemike su vođene i o samom značenju titule beg i o tome ko zapravo može da je nosi. Tako je KARL SAKS, austrijski stručnjak za balkanska pitanja, na traženje zvaničnog Beča, 1911. utvrdio da u Bosni “ne može biti više od tridesetak begovskih porodica”. U isto vrijeme, broj onih koji su se predstavljali kao begovi bio je barem četvorocifren pa se u Bosni početkom 20. vijeka govori o pojavi nadribegova. No, svi sporovi u suštini su se svodili na pitanje vlasništva nad zemljištem.

Neke begovske porodice bile su izvorno bosanske, neke su pristigle iz Ugarske, a neke se u Bosnu doselile iz različitih dijelova Osmanskog carstva. Pomoću institucije odžakluka (imanja koje se nasljeđuje u okviru porodice), ženidbenih veza i kupovine, begovi su vremenom postajali vlasnici golemih posjeda na tlu Bosne i Hercegovine. Ta su imanja dijeljena na begluke (slobodne posjede) i kmetska selišta (posjede na kojem je jedna porodica imala kmetsko pravo).

Kako u osmansko doba nije bilo sređenih zemljišnih knjiga, pravi podaci o bosanskim zemljoposjednicima otkriveni su tek po uspostavi austrougarske vlasti, nakon 1878. Po nalogu austrijskog ministarstva finansija, u avgustu 1880. započelo je katastarsko premjeravanje zemljišta, posao koji je potrajao pune četiri godine. Tada je konačno uveden i sistem gruntovničkih knjiga, kakav je uveliko postojao na tlu Austrougarske. Gruntovnica u Bosanskoj Dubici tako je ustanovljena 1888. godine.

Prema podacima koje je HUSNIJA KAMBEROVIĆ prikupio i objavio u izuzetnom djelu Begovski zemljišni posjedi u BiH od 1878. do 1918 (Zagreb, 2003), krajem 19. i početkom 20. vijeka, na području Dubice veće ili manje posjede kontrolisalo je sedam begovskih porodica. To su ŠERIĆI, AVDAGIĆI, CERIĆI, DŽINIĆI, HADŽISELIMOVIĆI, IBRAHIMBEGOVIĆI i KULENOVIĆI. Ovi zemljoposjednici u dubičkom kotaru bili su vlasnici 34.954,323 dunuma obradive i neobradive zemlje. Uz ove, zemljišne knjige kažu da su 25 kmetskih selišta posjedovali i BEŠIREVIĆI, begovska porodica čiji je uticaj nestao još sredinom 19. vijeka. Za njih se otud piše da su u austrougarsko doba “tako siromašni da su i hljeba gladni”.

Porodica ŠERIĆ je sve do kraja 17. vijeka davala dubičke kapetane, odnosno gradske i oblasne upravnike čiji je zadatak bio da štite granicu i vode računa o sigurnosti puteva. I nakon što su početkom 18. vijeka izgubili kapetansku dužnost, ostali su ugledna porodica na dubičkom području. Delegaciju Dubičanaca koja je u septembru 1878. dočekala austrougarske trupe, predvodio je HASAN-AGA ŠERIĆ, koji je nakon toga izabran i za prvog načelnika. Početkom 20. vijeka, među Šerićima se, po imanju, isticao AHMED-EF. ŠERIĆ koji je, kako piše Kamberović, “u selu Klekovci posjedovao 1.999,09 dunuma begluka”.

Kapetansku čast u Dubici na početku 18. vijeka preuzeli su CERIĆI, porodica bogate istorije koja se razvijala u više centara. Nakon potiskivanja Osmanlija krajem 17. vijeka, oni se kao slavonski plemići povlače u Bosnu, prvo u Donji Vakuf, a potom u Bosanski Novi, gdje postaju kapetani. Dubički ogranak ove porodice posjedovao je više hiljada dunuma zemlje i 97 kmetskih selišta (poznata imena 42 kmeta). U prvoj polovini 19. vijeka, smrću MUSTAJ-BEGA CERIĆA, nestalo je i muških potomaka ove grane pa su dužnost kapetana preuzeli njihovi rođaci iz Bosanskog Novog.

“Mustaj-beg bio je oženjen iz porodice Mulabegović iz Dervente, umro je 1827, a iza sebe je ostavio dvije kćerke: Dževahira, zvana Emina, i Fatima. Na položaju dubičkog kapetana naslijedio ga je amidžić Mehmed-beg, koji je dotad vršio dužnost novskog kapetana. Mehmed-beg bio je udovac, pa se oženio s udovicom svog prethodnika, a svoja dva sina (Sulejman-bega i Paša-bega) oženio je s Mustaj-begovim kćerkama Dževahirom i Fatimom. Njihovi potomci kasniji su dubički Cerići. Mehmed-beg poznat je i kao Hadži-beg, a u vrijeme pokreta Husein-bega Gradaščevića 1831-32. bio je uz sultana. Umro je 1869. godine”, pisao je HAŠIM ŠERIĆ

Cerići su ulagali silne napore da novim vlastima dokažu vlasništvo nad šumama na području Dubice. Tako se HASAN-BEG CERIĆ, sin PAŠA-BEGA CERIĆA, 1881. godine u dva navrata obraća austrijskim vlastima, tražeći da se riješi pitanje “njegovog vlasništva nad šumom Rakovica”. On piše da je ta šuma “njegov najglavniji izvor života” te da se bez nje “smatra propalim čovjekom” i poziva se na proglas austrijskog cara da nove vlasti “neće dirati u posjede”.

“Ne marim nikako više ni živjeti, a kamoli u mojoj domovini ostati, gdje ne znam je li onaj komadić kruha kojeg sam s velikom mukom krvavo stekao moj”, piše Cerić u avgustu 1881. i najavljuje da će “drugi dom tražiti, gdje ništa neće imati, ali mu niko ništa neće ni zahtjevati”.

FERHAT-BEG CERIĆ navodi se kao vlasnik kmetskih selišta u Rakovici (1.547 dunuma) i Vojskovi. HRUSTAN-BEG CERIĆ posjedovao je selišta u Verijama (1.148 dunuma) i Međeđi. IBRAHIM-BEG CERIĆ je zajedno sa braćom uvjeravao austrijske vlasti da posjeduju ni manje ni više nego “12.000 dunuma šume na Kozari”. Cerići su tvrdili da za te šume posjeduju tapije, a vlast je smatrala da su šume “državno dobro”. AHMED-BEG CERIĆ, kojeg je tadašnja štampa optuživala da “širi svoj inače prostran begluk na štetu kmetova” posjedovao je zemlju u Parnicama, Međuvođu, Rakovici i Bijakovcu (ukupno 6.188 dunuma).

Begovi na području Dubice (2)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s