Marioneta

Photo by Min Thein on Pexels.com

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.

Stvari bih cijenio ne po tome koliko vrijede, već po tome šta znače. Spavao bih manje, sanjao više. Shvatio sam da za svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore. I tako bih uživao u sladoledu od čokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu. Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu i čekao da izgrije sunce.

Zalivao bih ruže suzama, da osjetim bol od njihovih bodlji i strastveni poljubac njihovih latica. Bože moj, kada bih imao jedan komadić života ne bih dopustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim – da ih volim.

Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Djeci bih darovao krila, ali im prepustio da sama nauče letjeti. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi…

Naučio sam da čitav svijet želi živjeti na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom po prvi put prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga naučio od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj kofer, ja ću nažalost početi umirati…

***

Mediji širom svijeta (pa tako i kod nas) već godinama ovaj tekst pogrešno prenose kao “oproštajno pismo” nobelovca GABRIJELA GARSIJE MARKESA (1927-2014). Autor “Marionete” zapravo je meksički komičar i trbuhozborac DŽONI VELČ. Tekst je, po svemu sudeći, pripisan Markesu pukom pogreškom uredništva peruanskog lista La Republica u maju 2000. godine.