Žetvar

Photo by Pixabay on Pexels.com

Po Rečniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika u izdanju SANU (Beograd, 1968), žetvar je sedmi mjesec u godini, nama poznatiji kao jul (po Juliju Cezaru). To je vrijeme sakupljanja plodova sa polja – prikupljanje hljebnog zrna – i nekada i sada najvažniji događaj u životu ljudi. Žetvar tako, po narodnom jeziku, dolazi nakon trešnjara (juna), a smijeniće ga gumnik (avgust). Po Mesecoslovu kojeg je priređivao etnolog MILE NEDELJKOVIĆ, u narodu se vjeruje da su dobri dani sedmog mjeseca 2-8, 11-13, 18-19. i 30-31, a zli 1, 14-17. i 27-29. Kako je danas prvi, preporučuje se oprez.

Od ostalih vjerovanja, valja izdvojiti ona vezana za vremenske (ne)prilike. Tako Prokopova kiša (21. jul) “ne nosi berićeta”, a vedri ljetni Aranđelovdan (26. jul) “predskazuje jaku zimu”. Što je više grmljavine u sedmom mjesecu, to će čitava godina biti rodnija.

Ovog mjeseca obilježava se i Dan ustanka (27. juli), početak borbe protiv fašizma 1941. godine. Tu su i dva ognjena sveca – Prokopije i Ognjena Marija. U te dane, “kad gore i nebo i zemlja”, vjeruje se, ne valja raditi u polju. Uoči Petrovdana, u mnogim se krajevima pale lile, baklje izrađene od kore divlje trešnje ili breze. Po jednom predanju, Sveti Petar je, žanjući noću, palio lile kako bi bolje vidio. Po drugom, lile se pale u znak sjećanja na progonjene hrišćane. U zapadnoj Srbiji, na primjer, zapaljene lile nose se oko štala i torova, kako vukovi ne bi klali stoku. No, stručnjaci upozoravaju da se guljenjem kore stablu nanosi velika šteta pa šumarski inženjeri već godinama apeluju da se, umjesto kore, pale slama, šaša ili luč.

U ovom mjesecu 1939. godine rođen je i LJUBIVOJE RŠUMOVIĆ, neizostavni dio svačijeg djetinjstva.

Zbog njih svetovi postoje! 
Žanju polja kad ožite, 
Vežu rane kad osvoje, 
Uvek nežne lekovite.

Lakoradne, voljne, čile,
Sveumejke i sveznajke,
Golubice višekrile,
To su ruke moje majke.

One kuću nose, dižu,
One Sunce s neba skinu,
Čarobne pa svuda stižu,
Odane pa žure, brinu.

Lakoradne, voljne, čile,
Sveumejke i sveznajke,
Golubice višekrile,
To su ruke moje majke.