“Ako odem, nagledah se jada…”

Photo by Susanne Jutzeler on Pexels.com

SMAJL BRADARIĆ (1914-1993) decenijama je prikupljao narodne umotvorine, a rukopisnu zbirku od preko hiljadu različitih pjesama i priča zabilježenih na sjeveru i sjeverozapadu Bosne darovao je Zemaljskom muzeju BiH. Bradarićeva zbirka pod naslovom Narodne umotvorine, jedan je od najdragocjenijih artefakata u riznici folklornog arhiva tog muzeja. Godine 2018. zbirka je objavljena u izdanju Slavističkog komiteta i Zemaljskog muzeja. Ovom prilikom izdvajamo tek neke od bisera narodne poezije koje je Bradarić zapisao službujući tridesetih godina prošlog vijeka u Bosanskom Novom.

Sadim almu na sred Atmejdana,
Čekam dragu tri godine dana.
Kad je alma bila za trganja,
Onda draga bila za gledanja.
Puhnu vjetar, raznese mi grane,
Dojde jaran, odvede mi lane.
Pa me mladog u svatove zove,
Da joj budem djever kod venčanja.
Ako odem, nagledah se jada,
Da ne odem, ostah željan drage.
Duvak mećem, u uho joj šapćem:
“Di t' je vjera, stigla te nevjera,
Prsten mećem, za ruku je držim,
Zar si mene mladog ostavila?”
(25.5.1938, B. Novi, Hatka Hajrudinović)

U dvoru mi ruža neubrana, sve je čuvam od sunčana žara. 
Zalijevam je rosom sa usana, rashlađujem hladom sa njedara.
U kosi mi zumbul cvijeće miri, a pod grlom grana jorgovana.
Dojdi, dragi, i uberi mene, ja sam ona ruža neubrana.
(B. Novi, Devleta Cerić)
Što s' Moravo zamućena, il' carević konja poji, il' pašina vojska ide?
Nit' carević konja poji, nit' pašina vojska ide, 
Već plivaju dvi Moravke: Beg-emina i Fatima.
Beg-emina utonula, a Fatima isplivala.
Beg-emina govorila: “Beg-fatima, sestro moja,
Nemoj kazat miloj majci da sam mlada utonula,
Već ti kaži miloj majki da sam mlada ja s' udala.
Sitan pisak, svi svatovi, 
Jablanovi, diverovi,
A vrbice, jetrvice,
Sitne ribe, zaovice,
Sinje more, dragče moje”.
(B. Novi, Devleta Rosovac)