Samom sebi

Rimski car MARKO AURELIJE (121-180) vladao je 19 godina i smatra se jednim od uspješnijih imperatora. Uprkos svim nevoljama koje su u tom periodu snašle njegovo carstvo (pustošenja, gladi, kuge i dugotrajni ratovi), pokazao se kao vješt i mudar čovjek. Pridržavao se Platonove misli da će narodi biti sretni “tek onda kad ili filozofi postanu kraljevi ili kraljevi postanu filozofi” pa je na važne državne pozicije postavljao svoje učitelje i druge obrazovane ljude tog doba.

Od 161. godine pa do same smrti, Aurelije je zapisivao misli o životu i svijetu koje će docnije postati poznate pod naslovom Meditacije ili Samom sebi. Smatra se da je dobar dio ovog intimnog dnevnika car ispisao u Sirmijumu, današnjoj Sremskoj Mitrovici. Prvo štampano izdanje Meditacija objavljeno je sredinom 16. vijeka u Cirihu i od tada privlači pažnju čitalaca širom svijeta. Aurelijevi zapisi našli su se i u rukama brojnih državnika, među kojima je bio i FRIDRIH VELIKI (1740-1786) koji je u rimskom caru vidio uzor vladara.

Znameniti helenista MILOŠ N. ĐURIĆ (1892-1967) u Aurelijevom djelu opaža “odjek nemira i umora i odražaj poznih jesenjih dana rimske imperije”. Onome ko čita zapise cara-filozofa, piše Đurić, “čini se kao da hodi po jesenjoj šumi koja je puna mirisa od zlatnog i purpurnog lišća koje vene”.

“Tvoja će duša biti onakva kakve su i predstave za kojima težiš. Jer one duši takoreći nameću svoju boju”.

“Prilagođavaj se stvarima za koje te je vezala sudbina. Voli ljude sa kojima te je ona sastavila, voli ih od srca” .

“Neka drugi govore i rade šta hoće, ja moram biti dobar. Onako kao kad bi zlato, smaragd ili skerlet stalno ponavljali: “Ma šta ko rekao ili učinio, ja moram ostati smaragd i čuvati svoju boju.”

“Sve što se dešava tako je obično i prirodno kao ruža u proljeće i kao plod u jesen. Tu spadaju i bolest i smrt, i kleveta i zasjeda, i sve što budalama pričinjava radost ili tugu”.

“Treba vidjeti kako ljudske stvari, kao sve stvari bez vrijednosti, traju samo jedan dan: juče je to bila još nekakva sluz, a sutra je već mumija ili pepeo. Ovaj kratki razmak treba prelaziti onako kako to priroda zahtijeva, pa onda raspoloženo otići na odmor, kao što zrela maslina koja otpada sa drveta još u padu blagosilja drvo koje ju je rodilo i zahvaljuje mu”.

“Ne misli na ono što nemaš, nego od onoga što imaš odaberi ono što je najdragocjenije i računaj kako bi žestoko težio za njim da ga nemaš”.

“Uvijek treba da ti bude jasno da je tvoj komadić zemlje isto tako dobar kao i ostali krajevi na svijetu i da su sve stvari ovdje iste onakve kao što su gore na brijegu ili na morskoj obali ili ma gdje na drugom mjestu”.

“Često sam se čudio kako to da svako više voli sebe nego drugog, a ipak manje cijeni svoje sopstveno mišljenje o sebi, nego mišljenje drugih ljudi. Tako se mi više bojimo onoga što će o nama reći naši bližnji nego onoga što mi sami o sebi mislimo”.

“Budi jednostavan i prirodan. Možda neko griješi? Onda griješi na svoju štetu. Da li ti se nešto dogodilo? Sve što se dešava, prirodom je predodređeno od samoga početka i suđeno. Kratko rečeno – život je kratak. Iskoristi trenutak u pametnom razmišljanju i pravično. Ostani trezven i kad si razuzdan.”

“Misli često na to kako događaji brzo prolaze i neprimjetno se gube. Stvari su neprestano u toku, kao rijeka, njihova dejstva se neprestano mijenjaju, njihovi uzroci mijenjaju se hiljadostruko, i ništa, može se reći, nije trajno.”

“Da li si uopšte stvoren da bi uživao ili radio? Zar ne vidiš kako i cvijeće, i ptice, i mravi, i pauci, i pčele rade svoje poslove i kako prema svojim mogućnostima zajedno sa nama izgrađuju svemir? I zar ti nećeš da vršiš dužnosti čovjeka?”

“Ne dozvoli da te neko odvuče sa sobom, nego svakoj želji odgovori moralno i pri svakoj predstavi zadrži dobar sud”.

“Svako živi samo u ovom trenutku sada. U ostalo vrijeme, ili je živio ili je ono još u mraku. Sasvim je, dakle, kratko vrijeme koje svaki pojedinac proživi, a isto je tako sićušno mjesto na zemlji na kojem živi”.