Dijalog u paklu

Čudesna je sudbina ove knjige. Objavljena je 1864. u Briselu, bez imena autora, pa prokrijumčarena u Francusku. Tamošnja policija ubrzo je zaplijenila sve primjerke (djelo je okarakterisano kao kritika NAPOLEONA III) i pronašla pisca: advokat MORIS ŽOLI (1829-1878) osuđen je na 18 mjeseci zatvora. Četiri godine kasnije, pod svojim imenom, Žoli objavljuje drugo izdanje “Dijaloga u paklu između Makijavelija i Monteskjea”. Knjiga o susretu u infernu dvojice znamenitih predstavnika različitih političkih svjetonazora – despotizma i liberalizma – ovog puta stiže do čitalaca, ali piscu ne donosi slavu. Žoli će docnije tužiti deset francuskih listova bilo zato što nisu objavljivali njegove priče bilo zato što nisu objavljivali nikakve vijesti o njemu. Potpuno zaboravljen, izvršiće samoubistvo u Parizu.

MORIS ŽOLI (1870)

I knjiga i njen autor vjerovatno bi bili prepušteni zaboravu da jedan primjerak nije dospio u ruke nepoznatog tvorca “Protokola sionskih mudraca“, tog velikog falsifikata o navodnoj jevrejskoj zavjeri čiji je krajnji cilj svjetska dominacija. Protokoli su prvi put objavljeni na ruskom jeziku 1905, a potom su se velikom brzinom proširili po svijetu. Godine 1921, čudnim spletom okolnosti, ustanovljeno je da su čitave stranice ovog pamfleta doslovce prepisane iz Žolijeve knjige. Tako se zaboravljeni pisac, 43 godine nakon smrti, vraća u žižu javnosti. Do današnjeg dana, Dijalog u paklu ostaje “najbolji priručnik ikada napisan za ličnu upotrebu modernih diktatora ili onih koji sanjaju da to postanu”. Od prije pet godina, jedna ulica u Žolijevom rodnom mjestu Lons-le-Saunier nosi njegovo ime.

MAKIJAVELI: Od policije ću napraviti toliko neizmjerno i moćno sredstvo da će u srcu moga kraljevstva jedna polovica ljudi motriti na onu drugu…Želim da moja policija bude ubačena u sve društvene staleže. Neće biti tajnog sastanka, neće biti odbora, salona ili prijateljskog i privatnog kutka, gdje se neće naći bar jedno uho koje sluša što se priča, na svakom mjestu, u svakom trenutku. Za one koji su upoznali tajne vlasti, zapanjujuće je saznanje s kojom lakoćom ljudi postaju doušnici i dostavljači, jedni protiv drugih.

MONTESKJE: Spustite zavjesu!

MAKIJAVELI: Ima tu, u tom talogu vlasti, tajni koje mogu slediti ljudski pogled. Poštedjet ću vas iznošenja mračnih priča o stvarima koje ne možete ni zamisliti. S tim sistemom biću tako savršeno obaviješten da ću moći čak i tolerisati zakonom kažnjiva rovarenja.

MONTESKJE: Zašto ćete ih tolerisati?

MAKIJAVELI: Zato što uz najveći mogući napor valja izbjegavati uznemiravanje javnosti zbog sigurnosti vlasti; zato što će stranke, kad su im podrezana krila, ostati pri režanju, mrmljanju ili bezopasnom peckanju, te bi bila čista ludost lišiti ih još i tog bezopasnog izražavanja njihove zlovolje. Požaliće se, tu i tamo, u novinama i u knjigama, pokušaće napraviti koju aluziju protiv vlade u nekom javnom govoru i pod različitim izgovorom daće pokoji mali znak postojanja. Sve će to biti veoma sramežljivo i, kunem vam se, javnost će se, ako uopšte bude i upoznata s tim, samo smijati. A ja ću ostavljati dojam čovjeka koji sve to dobro podnosi, koji je dobroćudan.

(Sedamnaesti dijalog)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s