Japanski put

Za razliku od budizma, hrišćanstva i islama, ova religija nema svog osnivača, poput GAUTAME ili MUHAMEDA. Nema ni svetu knjigu, poput Biblije ili Kur'ana. Šinto (put Bogova), japanska autohtona religija, zapravo je amalgam ideja i stavova koji je tokom više od dva milenijuma postao sastavni dio života Japanaca. Iako se tek svaki deseti stanovnik japanskih ostrva izjašnjava kao šintoista, gotovo 80 odsto populacije učestvuje u šinto ritualima i prolazi kroz torii, kapiju koja razdvaja svetilišta (njih 80 hiljada širom zemlje) od spoljnog svijeta. I u moderno doba u kojem manje od polovine Japanaca pripada nekoj organizovanoj religiji, kaže istoričar umjetnosti SHINICHI NAGAI, šinto ostaje “duša Japana”.

Objekat poštovanja šintoista je kami, plemeniti duh koji posjeduju sva bića, prirodne pojave i fenomeni. Od davnina se tako i poštuju i obožavaju rast, plodnost, vjetar, grom, sunce, planine, jezera, rijeke i drveće. Kami su i duhovi predaka, čuvari i zaštitnici zemlje, duhovi nacionalnih heroja, ljudi izuzetnih vrlina i djela koji su doprinijeli razvoju civilizacije, kulture i blagostanja.

Predmet poštovanja nisu samo duhovi koji se smatraju superiornijim od čovjeka već i oni slabiji od samih ljudi. Šintoisti ne tvrde da su poklonici jedine prave religije, a ne postoje ni propisane obaveze za vjernike.

SVETA PLANINA FUJI

Šinto nema ni vrhovno božanstvo, tvorca i apsolutnog vladara. Po nepisanom šinto kanonu, svijet funkcioniše kroz savršenu harmoniju svih kamija u ispunjavanju svojih misija. Tako čak i kami sunca, onog koje obasjava čitav svijet, ponekad zatraži pomoć ili savjet od drugih duhova. Sami Japanci nemaju jasnu predstavu o suštini kamija. Svaki od ovih plemenitih duhova ima svoje karakteristike, kapacitet i ulogu. Postoji tako kami ozdravljenja, a postoji i kami zaštitnik porodice ili klana (ujigami).Iako ne postoji sveta knjiga šintoizma, očuvani su drevni zapisi koji predstavljaju istorijsku i duhovnu podlogu ove religije. Najstarije japanske hronike Kojiki (712) i Nihongi (720) od velike su važnosti za šintoiste jer sadrže opise drevnih rituala i običaja.

TORII

WATARAI NOBUYOSHI, japanski mislilac iz 17. vijeka, naglašava da je šinto, prije svega, način života.

“Šinto je sve ono što svako od nas čini svakog dana, od jutra do mraka, od cara do običnog čovjeka. Ne postoji ništa u našim životima što ne pripada putu bogova”.

Šinto hramove opslužuju sveštenici – ritualisti koji uglavnom imaju svoje profesije (nastavnici, službenici…), a odore oblače u vrijeme festivala i vjerskih svetkovina. Od Drugog svjetskog rata veliki broj hramova povjeren je ženama. U Velikom hramu Ise koji se smatra najvažnijim u Japanu, nalazi se i “vrhovna sveštenica” (saishu). Kako šintoisti tvrde da je iskrenost “vrlina koja povezuje božansko i ljudsko”, posebnu ulogu u svakom hramu ima – ogledalo. Hronika Jinno Shotoki (1339) pojašnjava zašto:

“Ogledalo ništa ne krije. Prikazaće sve, bilo dobro ili loše. Ogledalo je izvor istine”.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s