Tristogodišnji požar

Kada je pala glava STJEPANA TOMAŠEVIĆA u „glavnom stolnom gradu Jajcu”, poslije Kosova u historiji već četvrtoga „kralja Srbljem, Bosne, Primorja, Humsci zemlji, Dalmacii, Hrvatom, donjim krajem, zapadnim stranam, Usorê, Soli, Podrinju”, onda je papa PIO II, prolio dvije-tri konvencionalne protokolarne suze nad grobom posljednjeg bogumilskog kralja, sretan što se riješio tog patarenskog obraćenika, koji je svojom smrću pitanje „bogumilske kuge” skinuo sa dnevnog reda.

Око Jajca kretala se nekoliko decenija perverzna i krvava kozmogonija mletačke, austrijske, KORVINOVE, BAKAČEVE, frankopanske i papinske politike u obliku međunarodnih saveza, liga i intervencija. U onom gnjilom periodu evropske historije, о kome je JAN PANONIJE ČESMIČKI ostavio nekoliko besmrtnih dijagnoza, Jajce se predalo 24. svibnja 1463. u turske ruke, pod zapovjedništvom harambega JUSUFA, a na Božić iste godine ponovo je kapituliralo pred MATIJOM KORVINOM.

Od druge velike opsade 1464. (kada se sultan MEHMED pojavio pred tvrđavom sa 40.000 vojnika) Jajce je u bitkama godine 1480, 1493, 1499, 1501, 1512, 1513, 1515, 1518, 1520—21, 1523, 1525—26, 1527. i 1528. preživjelo pad Beograda, Šapca i Osijeka, katastrofu Mohača i Budima, katastrofu udbinsku i slom jagelonske dinastije.

Kada bismo poredali turske ratne cikluse na našem terenu od početka XVI stoljeća kronološki, a naročito раk od pada Beograda 1521. do definitivnog pada Siska 1594, grafička tabela ovih bitaka ličila bi na izvještaj državne klasne lutrije: beskrajne kolone cifara, kojima se u ovom slučaju, kao na grafikonima krvi, mjeri smrt.

SULEJMAN VELIČANSTVENI (1520—1566) osvajao je naše gradove polagano kao lunta, koja se primiče lagumu neminovnošću katastrofe. To nije bila trenutačna provala vulkana! Turske vojne na našem terenu predstavIjaju perverzno krvničko izgaranje ljudskog mesa u tristagodišnjem požaru, koji se neprestano gasi i pali, uništavajući ognjenim krugovima našu civilizaciju po fatalnom sistemu umorstva, spram koga je čitava civilizirana Evropa bila okrutno indiferentna.

Miroslav KRLEŽA, 99 varijacija